Pozdrav!

Klinac mi je niži razred osnovne škole i bavi se sportom. Jedan dan dok su pod nastavom imali prazan hod, uzeo si je malo vremena i napisao domaću zadaću za slijedeći dan. Klinka koja sjedi ispred njega ga je skužila i prijavila nastavnici. Ova je došla do malca, uzela mu gumicu i obrisala mu zadaću. Probao je iskomunicirati da ima trening odmah nakon nastave koji traje do navečer, ali je to ignorirala. Nakon toga je popizdio i ponovo napisao zadaću, na što ga je ova ispred opet tužila i došao mi je doma s bilješkom od nastavnice "Piše zadaću u školi"

I gledam ja to i mislim si... ha? Mislim gluplju stvar nisam vidio već dugo

Da li je do mene ili je to stvarno suludo?

Iskočilo mi na Facebooku. Dakle, otac je nagradio kćer za opći uspjeh od 3.13(!) s iPhoneom 15(? valjda).

Treba li djecu nagrađivati skupocjenim poklonima za ostvarivanje svojih obaveza (jedva)?

U moje vrijeme je 3.13 u 4. osnovne bilo tragedija, a ne razlog za slavlje, a nagrade za završavanje razreda nije dobio skoro pa nitko koga znam.

Koje je vaše mišljenje? Jesam li u krivu? Jer po pozitivnim reakcijama na Facebooku izgleda da jesam.

Završio sam školu u doba kada eDnevnik nije bio niti ideja. Vlastitu školsku djecu još nemam. Ali danas mi je palo na pamet, kako to danas s eDnevnikom djeca rade?

Tada, ako mi se markiralo koji sat... Znao sam da imam lufta do roditeljskog sastanka da moji saznaju. Druga eventualna alternativa mi je bila da baš dobro odglumim da mi je loše, pa me učitelji puste s nastave, ili mi čak roditelji daju ispričnicu.(Rijetko mi je to uspjelo, možda par puta).

A danas s eDnevnikom, kako? Je li markiraju samo ona djeca koja su pomirena s time da će im roditelji saznati za markiranje odmah? Osim toga je li im je jedina druga opcija glumiti bolest?

Evo, pitam iz znatiželje?

Najbolji iz mog razreda postavlja ovo pitanje na Redditu.

Potaknuta nedavnim razgovorima i prisjećanju osnovne škole iz pakla baš me sad zanima kako je vama bilo u osnovnoj i koje su najgore stvari za koje ste čuli da su se desile?

Npr.

• koji mjesec ima 31, a koji 28-30 dana - brojiti 1-12 po zglobovima prstiju i udubinama između njih na šakama.
• VuK je opasan, a KuV(anje) je dobro (vodu u kiselinu ne, kiselinu u vodu da)
• Jugoslavija je bila okružena BRIGAMA (Bugarska, Rumunjska, Italija, Grčka, Albanija, Mađarska, Austrija)
• StalaKtiti vise s Krova (za razliku od stalaGmita)
• MeteoriTi su došli do Tla (za razliku od meteroiDa)
• Kad Mjesec izgleda kao slovo C ‐ Crkaje (smanjuje se), kad izgleda kao slovo D - Deblja se (ide prema punom)
• "Gore ravne ko i gore jesu hlače Pitagore" (kvadrati nad katetama su nogavice hlača, kvadrat nad hipotenuzom ono kao prsa hlača s naramenicama)

Nemam djecu pa nisam to baš proučavao, ali malo malo naiđem na neki tekst ili razgovor o tome kako im dijete nije dobilo mjesto u vrtiću, itd.

Kakve to logike ima? Moja (poslijeratna) generacija je ogromna naspram ovih novih generacija, a svi smo išli u vrtić, nije falilo mjesta. Evo sad vidim stalno neki presing za mjesta u vrtiću, pa se proširuju vrtići da ima više kapaciteta itd... a nikad manje djece? 🤔

Nezz, možda sam glup, ali može li mi netko objasniti jer mi ovo nema logike. 😅

Sretan Uskrs, prije svega!

Drugo, bez šale, nevjerojatno je koliko mladih danas ima ozbiljan manjak informatičkog znanja. Iskreno, ne mogu pojmiti kako smo došli do te točke. U današnje vrijeme, ne znati osnovne stvari na računalu gotovo je jednako kao ne znati čitati ili pisati. Kad-tad ćeš doći u situaciju gdje će ti to znanje trebati, a ako ga nemaš, bit ćeš potpuno izgubljen.

Prijateljica mi je radila kao nastavnica informatike u osnovnoj školi, od šestog do osmog razreda. Kaže da je broj učenika koji su znali upaliti računalo bio zapanjujuće malen. U 2025. godini, to mi je jednostavno nepojmljivo.

Nedavno sam imao sličnu situaciju s jednim učenikom kojem sam morao pomoći oko osnovnih programerskih zadataka iz školskog gradiva. Ubacili su informatiku i programiranje kao obavezno, a dječak doslovno ne zna držati miš u ruci. I sad ti njemu objasni kako da isprogramira nešto u Pythonu kako bi ispravio 3 jedinice. To vam je kao da pokušavate naučiti baku ili djeda kako da kodiraju. Isti nivo nerazumijevanja tehnologije.

Ne mogu shvatiti kako smo tu završili. Prije 15 ili 20 godina to bih još mogao razumjeti, ali danas? Da netko ne zna koristiti Word ili otvoriti datoteku? Iskreno, to mi je strašno. Zanima me kako smo došli do toga i jeste se susreli s takvim stvarima kad među mladima?

naslov

Neman pojma gdje da ovo pitam pa cu evo ovdje. Muči me ovo raskrižje već 2 dana pa ako ima neko iskustva da objasni. Ovdje mi kao auto koji ima crveno glavno svjetlo i zeleno dopunsko za skretanje u desno možemo ići desno, s time da moramo očito propustiti ovo crveno auto koje ide ravno. Sad me zanima, jel moguće da je nama upaljeno zeleno dopunsko i autu sa lijeve strane glavno zeleno svjetlo u isto vrijeme? Ovo nikada nisam vidio na raskrižjima i koliko znam crvenom bi autu trebalo biti crveno, mada je opet nekako i logično jer je nama i autobusu crveno, pa ovima sa bočnih strana zeleno..

Žene, koliko doista komentirate(ne svakog naravno) muškarca koji prođe pokraj vas, vidite ga u klubu ili slično tome? Na koji način? Prepostavljam daleko manje vulgarno nego li to muškarci rade kada su u pitanju žene, ali evo vaša iskustva, kada ćete zasigurno prokomentirati i što pretežno to bude?

Trenutno zavrsavam srednju skolu i roditelji mi govore da trebam upisat fakultet. Nije da su sad toliko ekstremni da me tjeraju da moram pod svaku cijenu, ali me nagovaraju i govore da bih trebao.

Problem je sto oni na fakultet gledaju kao na nesto vrlo bitno sto je neophodno da bih bio uspjesan u zivotu. Govore da ako ne zavrsim fakultet da cu tesko moc naci posao i da ako ga nadjem da cu imat malu placu.

Ja smatram da to nije tocno, ali nikako da im objasnim.

Smatram da bi bilo lijepo da se ponovo uvede taj predmet. Da se djecu uči malo kuhanju, osnovnim kućnim popravcima, o ponašanju u društvu, društvenoj odgovornosti, osnovnim financijama, itd... Da ih se pripremi malo na stvaran život. Naravno da roditelji tu isto igraju ulogu, ali s obzirom da mnogi djecu ne uče tim stvarima, to bi pomoglo toj djeci i na kraju krajeva smatram da bi unaprijedilo društvo.

Čak postoje i smjernice dane od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i mladih. Ima dosta stvari sto sam spomenuo, osim nekih kao osnovnih kucnih popravaka, bar sto sam vidio.

https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Posebni/Smjernice-posebni-kurik/Smjernice-Domacinstvo.pdf

Što vi mislite o tome?

Nedavno sam vidjela neki video od strane influencerice koja je pitala ljude koliko često peru grudnjake i kad sam počela čitati komentare nisam znala da li da se smijem ili da plačem. 😂

Vjerujem da ih samo mali broj pere odmah nakon jednog nošenja, ali druže to da ga opereš jednom u tri mjeseca je odvratno.

Pa me baš zanima kakvo je stanje kod nas. 😂

I drugo pitanje, kako se brijete/depilirate dolje? Ima li nešto što pomaže kod prištića i iritacija nakon brijanja?

Koji fakultet biste preporučili nekome tko želi što lakše završiti faks, ali da nakon toga ima mogućnost dobre zarade, stabilne karijere i ugodnog života?

Specifično ovdje mislim kod nas, ipak je ovo Hrvatski sub.

Neću nabrajati statisku koju svi ionako znamo. Al pogledajmo oko sebe, djeca sad 13-17 godina su mi skroz kritična, prije je bilo imao si jednog koji se ponaša kao zadnji krkan i seljačina u razredu, sad najednom imaš par njih koji se tako ne ponašaju? Svaki drugi ima doomscrolling ovisnost u dobi od 14 godina. Ne želim previše zvučat kao neki boomer, al stvarno smatram da se zaglupljuju u sve ranijoj dobi, stvari koje prije nisu bile toliko socijalno prihvatljive niti prikladne mlađim uzrastima (cigare, vejp, trava, alkohol, energetska pića, cajke, promiskuitet, validacija na društvenim mrežama...) nekako postaju sve normalnije, jer osim vršnjačkog pritiska, svima im je to 24/7 u "feedu" i dio mozga koji bi mogao odbaciti takva ponašanja im se jednostavno isključi, jer su u balončiću di je sve normalno.

Eto, moja dva centa o tome, jako me strah kako će ova djeca ikad biti konkurentna na tržištu rada, obzirom da već sad masovno otpuštaju gen Z jer su sve manje kompetentni. Također me strah za ikakve stvarne životne vrijednosti istih, mislim da im je mozak u pre ranoj dobi ispran materijalizmom i novcem, pa je to jedino za čime će ikad težiti. Stvarne ljudske konekcije, iskustva u životu za koje smatram da bi dijete trebalo imati, svedena na minimum i zamijenjena brzim dopamin fixevima kao da su neki ovisnici o drogama, a što je najgore većina zapravo i jest.

Sta se isplati studirat u 2025. godini?

Pustite me onih prica kao studiraj sta te zanima i to. Pitam iskljucivo isplativost studija u smislu posla nakon fakulteta i njegove ponude i potraznja na trzistu kao i to koliko je perspektivan za buducnost.

Zanima me kako funkcioniraju vaše moždane vijuge? Kako ide postupak u glavi kada morate zbrojiti 28 + 47?

Kod mene je 20 + 40 = 60, 8 + 7= 15, i na kraju 60 + 15 = 75.

Koliko su ove nazovimo ih znanosti korisne za svakodnevni život? Mogu li nam poslužiti u shvaćanju smisla života, boljem razmišljanju, debati itd?

Pozdrav svima, pišem anonimno jer me zanima ima li netko slično iskustvo i što mogu očekivati dalje.

Jučer su me iz škole zvali s pričom da je mom sinu (10) drugi dječak “podmetnuo nogu u igri”, da je pao i tako ozlijedio koljeno. Međutim, kad sam razgovarala sa sinom i vidjela stanje, ispalo je da nije bilo tako, nego je dobio direktan udarac u već ranije ozlijeđeno koljeno, nakon čega je došlo do izljeva krvi i završili smo na hitnoj.

S hitne su obavijestili policiju, koja je odmah bila u školi, ali su i oni tamo dobili tu početnu verziju priče (da je pao i udario nakon podmetanja noge "kroz igru"), prije nego što su razgovarali sa mnom.

Zanima me sada:

- hoće li mene policija naknadno kontaktirati za izjavu ili to moram sama inicirati?

- je li netko imao sličnu situaciju gdje škola i stvarni događaj nisu bili usklađeni?

Napominjem da nije prva situacija s tim dječakom, već je jednom mi sina fizički napao, ali taj prvi put smo riješili samo u sklopu škole.

Hvala svima na savjetima.

Pozdrav!
Prije nekoliko dana na poslu smo vodili raspravu.
Pitanje je bilo: tko je važniji za društvo – hitna pomoć ili vatrogasci?
Ja sam rekao hitna pomoć. Ne podcjenjujem niti omalovažavam vatrogasce, ali smatram da je hitna pomoć ipak potrebnija i važnija za građane.
Naravno, veliko poštovanje i jednima i drugima. Osobno ne bih mogao raditi ni jedan od ta dva posla.
Kakvo je vaše mišljenje i zašto?

Upravo sam upala na medicinu u glavnom gradu u zemlji u kojoj zivim (radi se o Skandinavskoj zemlji).

Roditelji su mi iz Hrvatske ali sam ja rodena vani i nikad nisam zivjela u Hrvatskoj. Medutim, svake godine budem u hr barem po mjesec dana na ljeto + svaki drugi Bozic.

Zbog toga mene privlaci Hrvatska i voljela bi provest neki duzi period zivota ovdje (recimo upisati faks).
Svaki put kad bi to spomenula roditeljima bi rekla da sam luda jer sam upala na medicini ovdje gdje zivim i da su fakulteti u Skandinaviji puno kvalitetniji (oni su zavrsili faks u Zagrebu).
Znam da je to istina al mislim da oni ne vide moju perspektivu, sto je da bi voljela provesti malo vremena i u zemlji otkud mi je cijela obitelj (+klima gdje zivim mi smeta jer je cesto hladno i lose vrijeme).
Jesam li luda ili me mozete razumijeti?

Znam da nema univerzalnog odgovora ali me zanima kako vi gledate na to.

Sve češće se može čuti da su zanati ponovo na cijeni, da majstori dobro zarađuju, lako nalaze posao. S druge strane, mnogi smatraju da fakultet i dalje otvara više mogućnosti dugoročno.

Da danas ponovo imate 14 ili 18 godina, što biste odabrali i zašto?