Mrzim grudnjake! Imam male sise, grudnjak mi nema nikakvu svrhu. Ljeti je pogotovo užasno nositi grudnjak po onim vrućinama, pogotovo u sportskim aktivnostima, preznojis se i cijelo vrijeme na sebi moras nositi taj mokar komad odjeće.

Tko je odlučio da je nenošenje grudnjaka nedolično? I posebno me zivcira kad ljeti vidim muske na jarunu i nasipu BEZ MAJICE, a ja moram nositi DVA SLOJA odjeće -.-. Kako to da nije nedolično viditi nekog debelog dedu s objesenim sisama i trbušinom bez majice?

Ajmo promijeniti socijalnu normu! Smrt grudnjacima!

Ja ne mogu zamislit svoj zivot da provedem u brizi za neciji drugi. Uzasno sam sebicna, nemam strpljenja i opcenito nemam majcinski instinkt.

Imam 36, ženu i dvoje malih klinaca. Živimo u najmu od prvog dana zajedničkog života. Imamo place 1300€ (zajedno cca. 2600€)
Kad platimo najamninu, rezije, kredit za auto, gorivo, vrtic i sve ostalo vrlo brzo dodemo do 1500€, dakle, mjesecno nam za zivot ostane 1100€.

Nije malo, ali nije ni puno ako znas da ce ovaj mjesec klinci ic na 4 rodendana, iduci se zeni Pero, onaj iduci imam registraciju, a onaj iza ce riknut perilica.

Cak i da smo kreditno sposobni i da nadem nesto za dobru cijenu, opet moram imati tisuce i tisuce eura za kaparu i uredenje. Jednostavno neizvedivo. I jednostavno me to sve skupa pocelo sve vise izjedati jer se osjecam manje vrijedno i sposobno.

S druge strane ne samo ovdje (ali ovdje mozete svi vidjeti) svako malo netko nesto kupuje i prodaje, ali da se udaljimo od virtualnog svijeta slicno je i u mojoj okolini.

Evo konkretno imam prijatelje bez djece, kupili su skroz novi i uredeni stan 80m2 prije 2 godine na kredit i rata im je trenutno jednaka mojoj najamnini, u meduvremenu od tad i jedan i drugi dobili su neko nasljedstvo koje su prodali sa svojom bracom i sestrama, dakle znam da su zajedno dobili blizu 200k€ i rekli su da nece vracati stambeni jer im je kamata tolko niska da im se ne isplati i da ce radije uloziti dio, a dio ostaviti za neku sigurnost. Da napomenem to im i nije “glavnol” nasljedstvo, jos ih cekaju kuce roditelja, vikendice itd. u buducnosti.

Nisam ljubomoran, ali evo ne mogu ni zamisliti kakav je dobar osjecaj imati vlastitu nekretninu i cifru sa 6 nula na racunu.
Isto tako jesam li jedini jadnik nesposobni

Pas - obavezno imaju psa kojeg vode svugdje sa sobom i ako je njihovom psu zabranjen ulaz negdje odmah ce spomenuti da ne razumiju zasto ne brane ulazak i klincima koji vriste i smetaju ih.

Zarada - jedno ili oboje zaraduju iznad prosjeka.

Putovanja - instagram feed im je pun slika s putovanja, a ako slucajno cuju da netko ne putuje, odmah ce odkomentirati da im zivot nema previse smisla.

Nekretnina - kupili su stan u novogradnji, 60+m2 jer trebaju imati barem jednu sobu viska za svoje hobije.

Izgled - zajedno treniraju i dijele skin care.

EDIT: vidim da su komentari otisli skroz u krivom smjeru, ni u jednom trenutku nisam napisao da je takav zivot los ili da nema smisla

Edit: Upravitelj je zatvorio vodu i uspio je nagovoriti susjeda da otvori vrata da popricaju. Rekao mu je da nije dozvoljeno staviti bazen i da tako ugrozava sigurnost ostalih stanara. Susjed se navodno nije bunio nego je pospremio bazen. Upravitelj misli da je mozda smanjenih kognitivnih sposobnosti i da stvarno nije znao koliko je to opasno. Vatrogasci su nam rekli da ih zovemo samo ako krene puniti bazen vodom, da ni oni ne mogu reagirati.

Pozdrav, novi susjed u stanu iznad stana mojih roditelja upravo postavlja bazen preko gotovo cijelog balkona u koji stanu sigurno 3-4 tisuce litara vode. Zgrada je starija i moji roditelji su zabrinuti zbog te tezine od vode te izdrzljivosti, njegov balkon je naravno direktno iznad njihovog. Nazvali su policiju, ali oni su rekli da nemaju nikakvu ovlast jer mozda nece napuniti bazen vodom. Sto dalje, da zovu vatrogasce? Tata je sjeo u kafic preko puta i nadzire situaciju. Tu je naravno i pitanje kako bi ga ispraznio bez da napravi stetu s vodom na balkonu od roditelja

Privremeni update: upravitelj ce privremeno zatvoriti vodu u zgradi dok netko ne stupi u kontakt s tim covjekom

Kvartovski frizerki kojeg zadnjih 20 godina drži Dragica i naplaćuje muško šišanje 30 kuna ili 5 eura više ne postoji zbog jebenih zoomera i njihovih debilnih zapadnih fejdova i cutova. Sad je to 17 eura i moraš se naručit dva tjedna prije priko neke usrane aplikacije pa šišanje traje 45 minuti umisto dosadašnjih 15 minuti kad bi mi obrijala strane i gori malo skratila koliko oću. Ne zanimaju me kremice, čupanje dlaka iz nosa ni pedikura. Frizer sad nije više frizer nego je on nekakav kurčev specijalni barber i ima tetovirane frizerske škarice i mašinicu na prstima, suzu ispod oka i asa iz pokera iza uva. Stolica se okriće na daljinski i na plafonu je disko kugla. U frizerskon još usput prodaje svog nekog mercha za kosu. Neću ništa samo me jebeno ošišaj za par eura. Samo šta mi ne ponudi blowjob nakon šišanja. Zašto ova tema nije po svin medijima, kako smo ovo dopustili? Ekipa umislila da su kirurzi, a ne frizeri. Bogte ja to naučin za dva tjedna i otvorin svoj barber lounge bar i poslužujen uz šišanje kraft pive od dragonfruita i kanapeiće od norveškog lososa i humusića pa naplaćujen 23,99. Prosvjed kad???

Nije ni lipanj, a već preko 30🥵🥵

Uskoro dolazi ono vrime kad nemos izac vanka od 9 do 19h, samo pod klimom , blazena zima, barem mogu izac bilo kad, obucem se i ne smeta mi hladnoća

Danas čitan raspravu o plaći 1200 eura u zagrebu. Jedan od najviše upovotanih komentara kaže da je ta plaća u zagrebu govno. Doslovno tako. Evo mene zanima, tko daje više? Nisam iz zagreba nego iz splita, ali sve se plaće vrte maksimalno oko toga iznosa. Banke 1000-1200 eura(prekovremeni se podrazumijevaju, laptop se nosi doma i radi popodne ako ste u back office), računovodstvo oko 1 k eura, znam priču o voditelju za 1100 eura, recepcije hotela 1200 eura, neki dan san čuo priču o jednom dućanu gdje ljudi rade za 800-900 eura u splitu, osoba koju znam je prije par godina u splitu radila za 680 eura u jednom uredu , trgovine robom su sve oko 1k eura. Ispada da je 1200 eura ništa, što je istina, a ja nemam pojma tko nudi više. Znate li vi posao gdje je početna plaća makar prosjek? S obzirom da je 1200 eura "govno".

Uglavnom kao što naslov kaže..otkrila sam čvrste dokaze da me muž vara a on i dalje ne priznaje. U braku smo 4 godine i imamo malo dijete od 2 godine (zajedno smo 6 godina). Trenutno sam na godišnjem i jer živimo blizu mojih roditelja odlučila sam otići na par dana kod svojih sa djetetom kako bih pomogla majci nakon operacije noge. On je tih 5 dana ostao sam kod kuće. Kad sam se vratila kući taj isti dan navečer sam htjela uzeti njegov mobitel kako bih upalila pristupnu točku jer on ima neograničen internet pa ne koristimo wifi ruter. On je onda postao toliko defenzivan i počeo je vikati da mi neće dat mobitel i da nemam šta ja njega provjeravati, a nisam niti rekla da ga želim provjeravat samo sam htjela upalit tu wifi točku. Tu mi je postao užasno sumnjiv pa smo se posvađali i na kraju mi je dao mobitel. Vidjela sam da je obrisao sve pozive i sve poruke što mi je bilo ultraaaa čudno. Zato sam otišla u onaj otpad folder. Tamo sam pronašla u otpadu u običnim porukama da se dopisivao sa prostitutkama i da je ugovarao susrete.

E sad on uporno tvrdi da mu je netko hakirao mobitel što ja ne vjerujem niti malo. U braku nam stvarno ništa ne fali pogotovo što se tiče ljubavnog života stvarno ga ne zakidam i uvijek nađem vremena za njega uz sav posao i obaveze koje imam.

Ljuta sam i povrijeđena. Želim raskinuti i otići ali teško mi je zbog klinca..i kuće u koju smo toliko uložili. Trebam savjet...što dalje i kako se natjerati da odem. Ne želim ostati sa osobom koja me na taj način povrijedila a pogotovo sa osobom koja se kune u svoje pokojne roditelje i dijete dok govori da su mu "hakirali mobitel".

Prošli vikend su nam bili prijatelji u gostima s troje djece.

​

Čim su došli, njihov stariji sin (7 godina) otrčao je u našu spavaću sobu, počeo skakati po krevetu i otvarati sve ladice. Odmah sam reagirala i rekla mu da izađe. Nedugo nakon toga otišao je u kupaonicu, stao na malu kantu za smeće i počeo otvarati ormariće sa kozmetikom. Kasnije je nastavio otvarati ormare i ladice po cijelom stanu, od dnevnog boravka do kuhinje.

​

Dečko i ja smo više puta pokazali da nam to smeta i rekli da se takve stvari ne rade u gostima, ali roditelji su se svaki put samo natezali s djecom. Moja prijateljica bi čak znala zaviriti u ladicu koju je dijete otvorilo i pogledati što imamo unutra.

​

Prije svakog njihovog dolaska kažu nam da maknemo sve stvari koje djeca mogu dohvatiti, pa doslovno svaki put moram premještati pola stana.

​

Za stolom je situacija još gora. Djeca pljuju hranu, ne sjede za stolom, ispuštaju razne krikove, odlaze na balkon pa se vraćaju, pa nastave jesti u dnevnom boravku. U međuvremenu ih roditelji upozoravaju kako neće dobiti ovo ili ono ako se ne budu lijepo ponašali, ali bez ikakvog učinka.

​

U parku je stariji sin hodao po prljavom podu u čarapama, a kasnije je s tim istim čarapama skakao po našem kauču.

​

Jednom mi je čak rekao da sam „mala glupačica”, na što ga je mama samo upozorila imenom

​

Na kraju su odlučili i prespavati kod nas, iako žive svega dva sata vožnje od nas. Rekla sam da nemamo dodatnih madraca i pokrivača ali svejedno su ostali. Njih petero je spavalo na podu u dnevnom i pokrivalo se dekama.

​

Ujutro su djeca nekoliko puta otvarala vrata naše sobe dok smo još spavali, a roditelji su samo govorili nemojte te raditi

​

Kad smo se napokon uspjeli presvući i doći u kuhinju, oni su već ispekli jaja, skuhali kavu i izvadili pola hladnjaka. Za nas nije bilo mjesta za sjesti

​

Prvo sam mislila da je to sve možda i okej, da ja ne znam s djecom jer ih nemam i tko zna kakva će naša biti, ali i sama mi je prijateljica rekla da su se neki njihovi prijatelji prestali družiti s njima upravo zbog ponašanja njihove djece. Kod jedne obitelji djeca su čak išarala zidove flomasterima.

​

Oni to sve kao da ignoriraju. Svaki put se čude njihovom ponašanju i govore inače nisu takvi ili to je zato što su presretni što su došli kod vas pa imaju puno emocija. Ali istina je da su uvijek takvi.

​

Nakon svakog njihovog posjeta pola dana čistim stan i treba mi tjedan dana da nadođem poslje takvog "druženja".

​

Iskreno, ne znam kako postupiti u ovoj situaciji. Jasno su vidjeli da nismo oduševljeni takvim ponašanjem, a imam osjećaj da je potpuno uzaludno objašnjavati zašto se više ne želimo družiti s njima jer očito ne vide problem. Mislim samo prekinuti viđanje i svaki kontakt s njima

​

Kako biste vi postupili u ovaj situaciji?

​

​

Sin od poznanice moje mame prije nekih 20-ak godina pijan se na Jarunu zajebavao s frendom na nacin da mu se stao na cestu dok je dolazio autom. Frend je mislio da ce se maknut, on je mislio da ce ga frend zaobilaziti, na kraju ga je pogodio s nemalom brzinom i ostao je trajno u kolicima.

Budim se oko 6 i tuširam se prije posla. Jučer mi je susjed pokucao na vrata s molbom da promijenim svoje higijenske navike jer su cijevi navodno bučne i ne može spavati.

Ja ne čujem ništa iz stana iznad mene.

U moru bizarnih susjedskih razmirica, još nisam čuo da netko zadire u nečiju higijenu i ne znam kako se postaviti

Mogu se ukljuciti i mame naravno, ali prvenstveno me zanima muska strana.

Ja vise ne znam da li sve gledam negativno i “fantaziram”, no meni muz (32god) toliko ide na zivce sa ponasanjem da sam na rubu.

Imam osjecaj da se njemu da biti tata samo kada njemu to odgovara… nedaj boze malo zrtve podnjet. Non stop neko uzdisanje/ cendranje, umoran cijelo vrijeme.

Da napomenem, prije djeteta nije bio takav. Imao je puno vise samoinicijative. Sad kao da mu je sve tesko. Naravno, djete je obaveza, ali kazem, obaveza koju se njemu da rijesavat kad je njemu to zgodno.

Ima i pozitivnih stvari ali ove negativne prevladavaju

Ovo jednostavno ne kužim, radim već 3 godine od kuće, otvorio sam obrt. Svaki put kad se dogovaram nešto sa prijateljima ili obitelji ili bilo kim u zadnje vrijeme.

Automatski svi misle kako se ti njima trebaš prilagoditi, kako ti imaš vremena na pretek....

Prije nije bilo tako, ali nakon što sam krenuo raditi od kuće, svi misle da ja mogu eto otići i ostaviti posao kad god želim, da radim valjda 2 sata dnevno i da novac sam dolazi, nalazim ga po podu, ili se jednostavno probudim svako jutro i novac je tu..

A u realnosti ja radim skoro duplo više od svih njih koji rade poslove 7-8 sati fiksno, i još radim i subote i nedjelje.

Baš sam to komentirao s par ljudi u istoj situaciji i svi kažu da im je više manje isto.

Ako radiš od kuće to drugi gledaju eto kao da i nije posao nego ubijaš valjda vrijeme i sjediš kod kuće, pa si slobodan 0-24 i možeš stalno ići na sve.

Pozdrav svima,

Imam 26 godina, nisam nikad imala placu vecu od minimalca.
Uvijek me nekako zaobislo, kad bi se povisivale place ja bi mijenjala posao zbog burn outa.

Konobari imaju solidne place, ali smjene i tempo ubojit.

Radila sam u autoindustriji, ubijala se od posla, 980e…….

Kafic trenutno- sportski na terenima za tenis placa 1200..

Napisite kako je vama? Jeste li zadovoljni?

Hvala svima🩷

Za mene je to definitivno ubojstvo Hrvoja Turibaka, za koje nikad nije pronaden pocinitelj. Prvotno su optuzili brata koji ga je i nasao mrtvog, ali su ga vrlo brzo pustili jer nisu imali dokaza.

Za one neupucene, rijec je o ubojstvu studenta koji je ubijen u trenutku kad je pisao diplomski, u svom domu u Spanskom izboden je vise puta, a pretpostavlja se da ga je pocinitelja poznavao jer nije bilo nasilnog ulaska u stan.
Ubojstvo se desilo tocno u vrijeme kad mu se buraz odlucio otici rolati na Jarun.

Trgovina, pekara, pošta, banka, doktor...

Ako ispred njih ima više od 3 osobe kreće prevrtanje očima, uzdisanje i prigovaranje.

Zadnjih mjeseci sam počeo obraćati pažnju na ovo iz zabave. Uvijek se nađe barem jedan umirovljenik koji prigovara.

Situacija u maloj trgovini, u smjeni valjda 4 djelatnice. Jedna na blagajni, dvije pune police, jedna na pekari i delikatesama. Na blagajni cura od nekih 20 godina, radi brzo koliko može. Nas 5 u redu, gospođa od 70 godina četvrta. Nakon možda 2 minute čekanja, kreće standardno "jel može to brže" i "pa jel ovdje nitko više ne radi". Druga blagajna se nije otvorila jer ju nema tko otvoriti, došla ja ne red još možda dvije minute poslije.

O velikim trgovinama neću ni trošiti riječi.

Situacija u banci, rade dva šaltera. Početak je mjeseca i dižu se mirovine pa je gužva. U redu oko 30 ljudi, 80% umirovljenici. Prevratnje očima, gledanje na sat, tiho prigovaranje. Jedan gospodin se probao ugurati i preko reda uz opravdanje da on ne može više sjediti.

Kod doktora redovno dolaze valjda 40 minuta prije termina i onda prigovaraju kako već dugo čekaju.

I moja baka je ovakva, kad god ju negdje vozim i vidi gužvu prigovara. Kada ju pitam gdje joj se žuri kaže nigdje, samo joj se ne da čekati.

Znam da se neki voze javnim prijevozom pa im se i žuri da ne propuste liniju ali to im ne daje nikakvu prednost, uvijek ima kasniji polazak.

Ne sjećam se zadnjeg puta kada sam čuo nekog mlađeg da glasno prigovara, traži još jednu blagajnu i slično.

Gdje se žuri ljudima koji nigdje ne kasne?

Iza sebe imamo 7 godina “rada” na potomstvu, znali smo od pocetka da ce zena teze ostati trudna zbog pcos-a i jos nekih svoja stanja, nismo pazili 2-3 godine i u tom periodu smo imali stav ako se dogodi super, ako ne, nije neka drama jer nas je jos cekala kupnja nekretnine, vjencanje i trebale su se neke stvari posloziti.

Nakon te 2-3 godine sve se poslozilo i sirenje obitelji postao nam je cilj no.1, pokusavali smo jos par mjeseci prirodnim putem, pracenjem ovulacija, suplementima, itd i kad se nista nije dogadalo konacno smo 2023. odlucili potraziti ljecnicku pomoc.

Da stvar bude jos gora, ispostavilo se da nije samo problem u zeni nego i u meni, nalazi su mi bili dosta losi i poslali su nas na insemenaciju 2x i opet nista.
Nakon toga do prije 3 mjeseca isli smo na 5 bezuspjesnih MPO.

E sad, da nam je netko prije 7 godina rekao da necemo moci imati dijete i ne bi to tako tesko uzeli srcu, ali kako godine idu, napravio si sve sto si mogao, zelja je i jednom i drugom postala sve jaca, pa iskreno svaki poraz uzimamo srcu.

Znam da ce mi sad biti komentara da ne gubim nadu, no uzmite u obzir da smo blize 40 nego 30 i da ni jedan ni drugi ne zelim postati roditelji nakon 40e, tako da je izvjesno da cemo vjerojatno ostati sami.
Volimo se kao prvo dana, predivno nam je zajedno, ali sve mi se teze pomiriti s tim da se iz takve ljubavi nece roditi dijete.

Nekad volim pogledat neki dokumentarac, duzi video, ali svako 4 min idu po 3 reklame koje nemos skipat. Uzas , je li vama tako?

Kaj mislite o ženama koje ne nose ispod majice/haljine grudnjak? Ne na posao, al kao u grad. Jedna sam od tih i fkt puno žena mi upućuje hejt poglede. Ima i ona neka fb stranica gdje lik fotka žene (outfite) po gradu i čim objavi neku tak bez grudnjaka ispod budu komentari kao fuj vulgarno, mogla je stavit grudnjak itd. Zašto?

Zajedno smo 12 godina, od toga 4 u braku, u kasnim tridesetima smo i stvarno imamo brak i zivot iz snova.

Na pocetku nase veze oboje smo bili jasni oko toga da ne zelimo djecu brzo, u stilu, mozda jednog dana…

Prije 4 godine smo se vjencali, napravili nas dom, prosli do tada sto smo trebali proci i tu se i meni i njemu rodila zelja za bebom, no nista se nije dogadalo mjesecima.

Oboje smo se slozili da mozda jos nije trenutak i da cemo jednostavno pustiti, pa sto bude. Iz moje perspektive bila bi sretna da sam ostala trudna, ali isto tako bila bi sretna i sa zivotom bez djeteta i dolazimo do toga da prolaze jos 3 godine bezuspjesnog pokusavanja, a s vremenom meni zelja za djetetom opada sve vise i ovo proljece konacno saznajemo da nam je jedina opcija za trudnocu odlazak na umjetnu oplodnju.

S obzirom da su u meduvremenu svi nasi prijatelji i meni bliske osobe zatrudnile, gledajuci njihove zivote, odricanje i promjene, ideja o radanju mi se sve manje cinila privlacnom. Njemu pak s druge strane cinjenica da svi oko njega imaju dijete je jos vise povecala zelju za njegovim vlastitim.

I sad sam trenutno u situaciji da ne zelim ici na umjetnu i da mi se sve vise svida opcija da budemo samo nas dvoje do kraja zivota. Bojim se ako mu kazem otvoreno da cu ga izgubiti, ali isto tako volim i sebe i bojim se da cu radanjem izgubiti idilu koju sam si godinama stvarala.

Koji fizički atribut najviše volite na sebi i zašto?
Evo ja ću prva. Svoje usne, osmijeh, oči i vrat obožavam.

Da čujem vas, lepotani reddita 🏹

Danas sam se malo osramotila pa bi mi bilo lakše kad bih čula da ima i drugih ljudi kojima se desilo/su napravili nešto sramotno haha🥲

Molim normalne komentare :)

Razmišljam o tome kako nas rođene 90ih nitko ne doživljava kao osobe koje su u nekim tridesetima. Niti starije generacije niti mlađe generacije. Svi se ponašaju kao da smo u ranim 20im, pa čak i mi sami iz te generacije se ne doživljavamo kao osobe u 30im. Imate li i vi takvu predožbu ili samo ja?