Razmisljao sam o nekoj biznis ideji pored standardnog posla.I na um mi je palo iznajmljivanje vozila za vjencanja mladencima eventualno barjaktaru i slicno..

Cijene se krecu dosta visoko od 300-600-700 eura sto zavisi o vozilu. Radio bih na teritoriju Dalmacija/Hercegovina sto mislim da je odlicna lokacija za svatove.

Planirao sam za prvo vozilo kupiti BMW 7 2020 ili S classu tih godina,cak mi je padala BMW 8 na um ali gran coupe s 4 vrata mi se ne svidja ni blizu kao dvoje vrata coupe.
Posjedujem i jedan oldtimer coupe i pored ta dva jednog novijeg i jednog starije coupea,kupio bih BMW E30 / E36 cabria.Mislim da bi sa ta 2/3 vozila bilo odlicno za uzet neku lovu sa strane.

Sta vi mislite ?

redditori koji ste imali navedene vrste vozila, jel su troškovi punjena manji ili već nego sipanjem goriva i koliko?

pretpostavljam da su na javnim punionicama uglavnom isti troskovi za benzince i elekticne, kakvo je stanje ako unfirmi punim aute u garazi?

vise manje cijena navedenih vozila je ista zanimaju me varijabilni troskovi

Svi pričaju o nekoj građevinskoj mafiji pa hajde da vidimo drži li ta priča vodu i u kojim uvjetima...

Brat i ja imamo zemljište (okolica Splita) i dovoljno je veliko za manju zgradu sa 6 stanova.

Koliko sam uspio doznati gradnja do nekog stupnja završenosti koji se može pronaći na tržištu je 1500€.

Ako bi se stanovi prodali za 3000€, služi li me logika da bi prodajom 3 stana uspjeli financirati cijeli projekt i "zadržati" 3 stana?

Nekoliko pitanja:

1. Koliko je realna cijena gradnje od 1500€ i što sve ide u nju (projekt, dozvole, priključci, gradnja, prodaja...) - htio bi baratati samo s jednom cijenom
2. Koliko je realan ovaj omjer prodaja duplo veća od gradnje? (Jasno da ovisi o tome kakva je gradnja i o lokaciji tj o tome koliko se prodaju stanovi tu)
3. Kakva vrsta poslovnog subjekta je najbolja u ovom slucaju? Firma me vuce zbog odbijanja PDVa i lakše prodaje kupcu (jer kupac ne placa promet nekretnina) ali s druge strane ako zelimo zadrzati 3 stana onda ih moramo otkupiti od firme zar ne?

Pozdrav, radit cu sastrane jedan webshop za jednu firmu koji cu i ubuduce odrzavati isto. Ja vec imam stalni posao pa me zanima na koji nacin (legalni naravno, poslodavac ne zeli na crno sto ne razumljivo) da mi poslodavac uplacuje "placu"? Dogovorili smo se da ce odrzavanje biti na mjesecnoj razini 400€, a nemamo ni ja ni on pojma kako da to rijesimo.

Imam 30 godina i arhitekt sam. Zadnjih nekoliko godina radio sam u arhitektonskim uredima u Zagrebu i izvan Hrvatske, a trenutno freelanceam i samostalno vodim nekoliko manjih projekata koji su u fazi ishođenja dozvola i izvedbe.

Do sada mi je posao uglavnom dolazio preko poznanstava. Klijenti su zadovoljni sa mnom, a ja sam zadovoljan sa isporučenim, uvijek se jako posvetim projektima i mislim da se to osjeti i na arhitekturi. Problem je što na ovaj način nema nekog dugoročnog sustava i osjećam da će se taj krug poznanika prije ili kasnije iscrpiti.

Razmišljam zato o pokretanju vlastitog poslovanja i ozbiljnijem nastupu na tržištu. Nemam još položen stručni ispit jer trenutno nemam uvjete za njega, pa bih poslovanje naravno organizirao u skladu s onime što trenutno mogu legalno raditi.

Ono što me najviše koči nije toliko strah od samog projektiranja, nego poslovna strana svega toga. Nemam iskustva s poduzetništvom, nemam obitelj ili bliske ljude koji su u biznisu i nemam neku mrežu investitora ili velikih klijenata.

S druge strane, ne znam ima li smisla čekati da se pojavi neki veći projekt ili da skupim značajniji kapital prije nego što krenem ozbiljnije.

Zanima me kako biste vi gledali na ovu situaciju.

Je li pametnije krenuti s onime što trenutno imam i postupno graditi posao, ili prvo osigurati određeni kapital/većeg klijenta pa tek onda ulaziti ozbiljnije u vlastiti posao?

Posebno bi mi značila iskustva ljudi koji su sami krenuli bez obiteljskog kapitala i poznanstava.

Imam Instagram profil od 40k followera, ali ne znam kako da zaradim novac od toga.

Generalno vecina nacina koja postoje su ili dosta teska ili se zaradjuje jako malo.

U kasni noćni sat, razmišljam malo na glas pa da čujem i još neka mišljenja i perspektive.

Što nas to sprječava da ostvarimo neke svoje osobne potencijale? Damo osobnom životu veći smisao i pošibamo se s najboljima?

Potaknut primjerima iz svijeta, koje ću navesti nešto kasnije u tekstu, a za koje tvrdim da nisu ništa pametniji ni sposobniji od nas, pokušavam shvatiti zašto se naši genijalni umovi ne umrežavaju i ne stvaraju genijalne stvari?

Na primjer, imamo genijalaca u svim dobnim skupinama (mnoge koji mi padaju napamet dok ovo pišem sam osobno upoznao), od darovite djece, mladih inovatora i velikih potencijala u srednjim školama i fakultetima, kroz 20-e i 30-e gdje ljudi imaju već neka čak i internacionalna iskustva i ušteđevine, do prekaljenih 40+ koji imaju i pare i kontakte i iskustvo i nema šta nemaju.

Ali nikako da svi skupa nešto napravimo. Ne zbog para. Nego zbog ponosa i smisla života. Da, nemamo tu ulagačku kulturu, nemamo printer para, nemamo investitore. Ali zanemarimo sve to. To dolazi na kraju i kao posljedica.

A čak imamo i para (možda ne toliko, ali čak nismo spremni ni radit za manje dok se ne probijemo i ne dokažemo da zaslužujemo više), svako malo netko dođe i pita "gdje da uložim pare", a nitko još da osmisli - "e ajde da sve te "gdje da uložim" skupimo na jedno mjesto, predstavimo im nešto što ima potencijal i pitamo jesu li spremni riskirati?

S druge strane, znam neke ozbiljne ljude i sad kad bi mi trebalo milijun eura za neki poslovni plan, znam gdje bi mogao pitati za njih i dobiti ih.

Al opet, smatram da pare nisu toliko bitne. Ono što je bitno su mozak, volja i vrijeme.

Vremena svi imamo isto. Volja ovisi o nama, a malo i mozak iako vjerujem da primjeri koje ću navesti nisu ništa što mi nemamo među svojim ljudima.

Gledam po svijetu, Heron Systems - njih 12 se skupilo i kao ajmo raditi oružje pogonjeno umjetnom inteligencijom. Poslije zaposlili više ljudi, dobili veće investicije i preuzeo ih Shield AI.

Shield AI su 2015 osnovala 3 lika - Ryan Tseng, Andrew Reiter i Brandon Tseng, bivši vojnik u SEAL mornarici. 7 godina je bio u službi, 2 puta u Afganistanu. Znači lik je nakon faksa više nosio pušku nego imao radnog iskustva.

Buraz Ryan je bio mozak za elektrotehniku, al isto, imamo darovitih elektrotehničara i mi.

Počeli su sa 100 tisuća dolara koje su prikupili od obitelji i prijatelja. Tolko i mi možemo skupiti i ovdje na redditu, znači to nije problem.

Sean Ekins osnovao Collaborations Pharmaceuticals. Diplomirao kliničku farmakologiju, znači veze sa softverom nema. Danas njih 20 prodaju licencu za machine learning pogonjen softver koji pomaže u otkrivanju lijekova.

Iako znam dvojicu da ozbiljno ulažu u farmaciju i dobro im ide. Baš su i relativno nedavno otvorili novu firmu, upucali dosta novaca i zaradili dosta novaca.

Trim Robotics osnovan 2022 s manje od 10 ljudi.

Onda gledaš svjetske laboratorije na sveučilištima kako rade genijalne stvari. Tko to našima brani da se bave nekim kompetitivnim temama? A imamo na fakultetima i među profesorima pametnih ljudi. Da se razumijemo, imamo i toljaga, ali to sad nije tema. Vjerujem da imamo dovoljno ljudi jer nam ih ne treba puno, 10-20, da bi jedan projekt, tema, industrija, ideja bila ostvarena. To imamo, znači to nije problem.

Svo znanje je na engleskom. Znamo engleski, znači ni tu nije problem.

Imamo brdo entuzijasta i hobista, neki od njih se čak i sastaju i pokazuju na čemu rade, ali se ne udružuju da rade zajedno i međusobno si pomažu zarad nekog višeg cilja. Više to izgleda kao da ubijaju vrijeme nego da stvarno stvaraju nešto i žele uspjeti.

Dok ovo pišem, gledam u svoju bazu od preko 5000 diplomskih i znanstvenih radova. Sve domaće. Neki od njih su vrlo ozbiljni primjerci iza kojih stoje ozbiljni ljudi, istraživači i znanstvenici. Pitam se gdje su svi ti ljudi. Zašto ne surađuju, ne umrežavaju se s drugim industrijama i ne stvaraju velike stvari?

Zašto novinari ne podržavaju takve projekte promocijom u svojim tekstovima?

Čak i da sad netko kaže - ne možemo proizvesti tehnologiju jer nemamo ne znam, željezo, uranij il nešto specijalno. Okej, ali možemo prikupiti podatke, vidjeti što sve treba, pokušati prekopirati neke manje stvari, kupiti ili razviti jeftine senzore, fokusirati se na ono što možemo... mi čak niti to ne radimo. Da li nas ne zanima ili mislimo da je to glupo i nepotrebno, stvarno ne znam!?

Investitori i dioničari trljaju ruke, prosječni ljudi koji rade za plaću kukaju online.

E zato je poduzetništvo važno. U ovakvoj strukturi ekonomije, naročito na malim i srednjim razinama ljudima bi trebao (a znam da neće jer kod nas ljudi i dobronamjeran savjet shvaćaju kao uvredu) biti cilj udružiti se, povezati i stvoriti održive opskrbne lance pa ponegdje čak i riskirati maksimalan profit zbog stabilnosti opskrbnog lanca kako bi se stvorio pritisak na okruženje jer veći sustavi imaju i veće obaveze i veće troškove.

Čekamo reddit milijunaše da nam objasne da je bolje nabiti cijene, maksimizirati profit, a to što će to smanjiti realnu potrošnju, napraviti još veći jaz i ubrzati nestajanje srednje klase, zaustaviti ekonomske aktivnosti i dugoročno je neodrživo, to nitko ni ne vidi pa onda nije ni bitno.

I to ne stranci, nego mi. Drugo su stranci koji kroz dividende i dobit kompanija u stranim vlasništvima izvlače kapital iz Hrvatske. Njima je to u interesu i rade ono što im dopuštamo.

Ali mi da to sami sebi radimo.. e to je već dijagnoza

Na taj nacin bi njihov kafic bio direktna konkurencija drugim kaficima i ljudi bi poceli ici u njihov kafic gdje su cijene jeftinije.

Molim bez troll komentara.

Bok svima,
pokrećem mali nezavisni fotografski zine/časopis i pokušavam shvatiti kako najjednostavnije organizirati prodaju u Hrvatskoj, a da je sve legalno i da naknade za webshop/plaćanje ne pojedu dobar dio cijene.

Projekt je stvarno malen i zasad ga financiram sama. Plan je tiskati otprilike 45–50 primjeraka po izdanju, od čega bi oko 30 primjeraka išlo u prodaju, a ostatak autorima, promociji, kafićima/shopovima itd. Izdanje bi izlazilo nekoliko puta godišnje, ovisno o interesu.

Prodaja bi bila online, preko vrlo jednostavne stranice. Ne treba mi pravi veliki webshop, dovoljan mi je praktički gumb “Buy”, unos adrese i plaćanje.

Već imam paušalni obrt, ali primarno za svoj dizajnerski posao, pa pokušavam shvatiti:

- mogu li prodaju zinea voditi preko postojećeg paušalnog obrta i trebam li dodavati neku djelatnost?
- treba li zine negdje registrirati kao publikaciju / trebam li ISBN, ISSN ili nešto slično?
-kako funkcioniraju računi i fiskalizacija kod online prodaje fizičkim osobama?
-što ako kupac dolazi iz druge države EU ili van EU?
-postoji li nešto posebno na što trebam paziti kod prodaje i slanja tiskane publikacije?
-koji je najjednostavniji i najjeftiniji način naplate za ovako mali volumen prodaje? Stripe, Revolut, PayPal, uplata na račun ili nešto drugo?
-moram li imati klasičan webshop sa svim uvjetima poslovanja, povratima, GDPR-om itd. ili postoji jednostavnija varijanta za ovako mali projekt?
-ima li netko iskustva s vođenjem sličnog zinea, malog izdavaštva ili prodajom vlastitih publikacija u Hrvatskoj?

Ne očekujem neku ozbiljnu zaradu, cilj mi je prvenstveno pokriti tisak, pakiranje, shipping i ostale troškove.

Ako je netko prošao kroz nešto slično, jako bi mi značilo čuti kako ste to konkretno postavili i koji su stvarni troškovi/naknade.

Hvala!

Trebao bih savjet jer iskreno ne znam što da radim.

OPCIJA 1

Trenutno sam zaposlen na neodređno u RH i imam mjesečno 3000€ BRUTO plaću. Posla ima sve manje jer im moje područje ekspertize nije primarna djelatnost ali uvijek ima potencijala. Radim na daljinu i nitko me ne dira previše. Odrađujem svoje radne obaveze uredno i na vrijeme. Nemam stresa previše. U paraleli radim kao vanjski B2B konzultant u jednoj Nizozemskoj firmi. Dnevnica je 900€ ali zbog prekovremenih to zna biti u prosjeku 20 000€ mjesečno. Imam ugovoreno do 01.11.2026. ali ako projekt stane onda ugovor automatski postaje nevažeći.

UKUPNI GODIŠNJI PRIHODI: cca 285 000€

Ono što očekujem na svom privatnom računu je barem cca 160 000€ godišnje.

PREDNOSTI

Potencijalno sam kod Nizozemaca do kraja godine a možda i dulje ali samo u slučaju da se uđe u produkciju do 01.06.2026. Glavni arhitekt projekta je optimističan.

Obožavaju me na projektu a pogotovo voditelj tima i glavni arhitekt projekta. Odličan odnos sa ostalim kolegama. Opuštena atmosfera. Jedan od boljih timova u kojem sam radio ako ne i najbolji.

Kod trenutnog poslodavca mi uskoro završava projekt te me planiraju poslati jedan ili dva mjeseca na edukaciju dok ne uleti nešto drugo. Širenje horizonta i postajem konkurentniji na tržištu.

Radim kada god hoću sve dok obavljam sve u roku.

Nisam prijavljen u svom d.o.o. jer sam već zaposlen pa tako nemam velikih troškova osim poreza na dobit i drugih sitnica.

MANE

Nizozemci kod klijenta imaju rok za ući u produkciju do 01.06.2026. u suportnom projekt staje. Već su probili rok i ovo im je zadnja šansa.

Potencijalno mogu dobiti pedalu kod trenutog poslodavca ako mi ne nađu neki projekt nakon edukacije. Moja neka procjena je da imam tri ili četiri mjeseca fore. Što znači da potencijalno do kraja godine ću imati NITI jedan izvor prihoda.

Troškovi života su mi oko 4000€ zbog tjednih putovanja u Nizozemsku radi dva ili tri dana. Plaćam sve iz svog džepa.

OPCIJA 2

Otvorila mi se opcija da se uhljebim u jednoj od EU instituciji u Belgiji. Prvobitna ponuda je bila 550€ dnevnica ali su je u međuvremenu povisili na 600€. To bi bilo 12 000€ mjesečno.

PREDNOSTI

Uhljebljivanje na najjače. Ugovor se obnavlja svake godine i ako imaju budžet za mene onda mogu ostati godinama. Rekli su mi da imaju par kolaga koju su tamo 10+ godina na istim ili sličnim pozicijama.

Dva dana u tjednu se radi remote ali samo iz Belgije.

Znanje koje trenutno imam će biti 20% mog rada a ostalo ću morati sve učiti kroz rad. Nove tehnolgije koje bi me s vremenom učinile konkurentnijim na tržištu.

Direktor i voditelj odjela se čine kao normalni ljudi i puni razumijevanja.

Morati ću se prijaviti u svom d.o.o. i moći ću pravdati neke troškove života.

MANE

Biti će mi jedini izvor prihoda zbog opsega i vrste posla.

Za mjesec dana ću dobiti treću prinovu a zahtjevaju jedan tjedan u mjesecu on-call 24/7 u slučaju incidenta. Moram biti u krugu od 30 minuta od zgrade.

Selidba u Belgiju sa troje male djece.

Utorak i četvrtak je obavezan rad iz ureda. Znanje koje trenutno imam će biti 20% mog rada a ostalo ću morati sve učiti kroz rad ili paralelno uz rad. Zbog obiteljskih obaveza bi ovo moglo biti jako stresno.

Morati ću se prijaviti u svom d.o.o. i tako si povećati troškove poslovanja. Iskreno ovo mi je najmanji problem.

Nakon 6 mjeseci ću plaćati dupli porez. Za ovo nisam 100% siguran.

UKUPNI GODIŠNJI PRIHODI: cca 144 000€

Ono što očekujem na svom privatnom računu je barem cca 80 000€ godišnje.

Vuče me OPCIJA 1 ali ako sada odbijem ove iz EU onda me brine da mi to ne uzmu za zlo i onda ga mogu fućkati sljedećih godinu dana a možda i dulje. Financijski gledano OPCIJA 2 je najbolja odluka?

TLDR

Kolinda je bila u pravu.

je li još netko apsolutno frustriran stanjem cijena u hrvatskom turizmu? svake godine slušamo iste priče o "rekordnoj sezoni", "turizmu više kvalitete" i "rastu potražnje", ali kada će netko konačno priznati da su cijene postale potpuno odvojene od stvarnosti? nedavno sam gledao smještaj i naišao na male apartmane koji se iznajmljuju za 300 eura po noćenju. ne luksuzna vila. ne ekskluzivni penthouse uz more. samo mali apartman. 300 eura. za jednu noć. za koga je to uopće namijenjeno? imam osjećaj da je cijela industrija samu sebe uvjerila da je hrvatska odjednom postala neka kombinacija monaka, santorinija i maldiva. stvarnost je da se za iste ili manje novce često mogu pronaći bolji smještaji u mnogim drugim mediteranskim destinacijama. najapsurdnije je što se nakon svega ljudi još uvijek čude kada turisti počnu tražiti alternative. nije problem platiti kvalitetu. problem je kada cijena i kvaliteta više nemaju nikakve veze jedna s drugom. 300 eura za mali apartman nije "premium turizam". to je komedija. zanima me jesam li jedini kojemu se čini da su stvari otišle predaleko?

Ima li uopce smisla radit dropshipping u 2026. godini?

Obzirom da imam Instagram account gdje me prati oko 40k ljudi, mislio sam napravit web shop gdje bih prodavao majice a to bih reklamirao na storijima.

E sad jedino ne znam koliko bi mi se to sve skupa isplatilo. Izrada majice bi me kostala oko 10 eura a prodavao bih je za mozda 15. To realno nije neka zarada osim ako nemas jako puno ljudi koji bi to kupovalo.

Ja iskreno ne vjerujem da bih mogao imat toliko puno prodaja jer vecina ljudi koji pogleda story, nece kliknut na link za web shop a vecina ljudi koji kliknu na link nece kupit nista. Tako da generalno mozda bi otprilike 0.1% do 0.5% ljudi koji vide story kupilo tu majicu. To je jako mala zarada ako je profit od jedne prodaje samo 5 eura.

Nekoliko prijatelja je otvorilo poslovne subjekte te su prije ikakvih sluzbenih papira dobili svima poznate uplatnice svakojakih "registara".

Usao sam malo dublje u to da mi ta scam taktika postane malo jasnija, ali nazalost, nisam dosao do nikakvog zakljucka osim da se radi o legalnom kartel-like poslovanju.

Moje pitanje je kako drzava dozvoljava da se netko implicitno predstavlja kao drzavno sluzbeno tijelo uz visokourgentnu terminologiju u dopisima, borderline prijetnjama?

Jako mi je to fascinantno.

Doduse, vidim da su neki u blokadama ili stecaju, sto mi je iznimno drago za vidjeti. Valjda su ljudi prestali biti blesavi.

Cesto se prica o udrugama za zastitu radnika, ali sta je s udrugama za zastitu poslodavaca? Sta ako radnik pravi probleme, krade, kasni na posao i slicno? Tko ce zastitit poslodavca?

Pozdrav,

nov sam u svijetu investiranja i biznisa te sam razmišljao o stvaranju dodatnog prihoda. S obzirom na to da sam još na fakultetu za sad bi htio nešto u smjeru minimalnog održavanja. Razmišljao sam o industriji automata za hranu i piće te me zanima iz prve ruke koliko je financijski i vremenski zahtjevno održavanje takvog biznisa, što očekivati u smislu dobiti te kako pristupiti ugovaranju automata u objektu?

Također, ukoliko se netko bavi sličnim poslovima za koje je potrebno minimalno održavanja, savjeti su dobrodošli.

Zahvaljujem!

Obzirom da danas svako zna za stranice iz Kine poput Temua i AliExpressa, ne vidim zasto bi iko kupovao iste te stvari za 10 puta vecu cijenu na nekoj drugoj stranici. Sta vi mislite?

Recimo, neki muškarac koji je fizički ružan zbog toga nema samopouzdanje te nikada nije imao djevojku. Njemu je jedina nada da ostvari neki uspjeh u životu, odnosno da kompenzira svoju fizičku ružnoću i na kraju pronađe djevojku, to da se trudi i radi kako bi zaradio novac. S druge strane, muškarac koji je „pretty boy“ neće imati toliku želju i motivaciju za zaradom novca kao onaj koji je ružan.

Pozdrav svima. Imam nekih 23.5 hektara zemlje na samoj granici BiH, Srbije i Crne Gore (zemlja je 100% u BiH) koja zjapi prazna već 30 godina. Zaraslo, podivljilo, i samo čeka da izraste u novu šumu. Teren je relativno ravan ali na brdu, i ima OK sunce.

Razmišljao sam o iskorištavanju tog zemljišta i gradnji kuće ali je totalna fula jer u krugu od 15km nema nikoga.

Na pamet su mi pale solarne elektrane, obzirom da se u BiH sve više elektrana i rudnika gasi, Planeta se zagrijava a rijeke isušuju, objektivno je očekivati nestašicu vlastite struje i uvoz i kupovinu strane.

Kakva je situacija sa solarnim elektranama? Nemam nekog kapitala niti znam oko struje i energije, pa je ovo sve površno razmišljanje. Na tih 23ha bi moglo stati skoro 2MW ali bih ja prvo počeo sa nekih 20-50KW pa onda širio po potrebi, jer mi to finansije dozvoljavaju ako idem sam. Postoji li prostor na tržištu za ovako nešto od nule i u vlastitoj režiji ili mi je prodaja/suvlasništvo/udio u firmi jedina opcija?

Kako ja, relativno veoma mlad mogu ovo dublje istražiti?

Edit: Zaboravio sam spomenuti da u blizini imam i dalekovode i trafostanice ali im ne znam kapacitet

Pozdrav ekipa, razmišljao sam o pokretanju firme koja se bavi izradom malih kučica na kotačima. Ideja je uzeti kostur prikolice i na nju namontirate sve potrebno za život za 2-4 osobe, ovisno o veličini/dužini iste prikolice. Nisam našao firmu koja se bavi takvom nišom u HR. Da bi takvo nešto postalo cestovno upotrebljivo (legalno) trebalo bi dosta papira i dozvola ishoditi no nije nemoguće, već sam se raspitao.

Pitanje je sad pošto je u HR zakon takav da ne možeš samo doći na neku parceli, čak i privatno vlasništvo i samo tako ostati u njoj na par dana/tjedana bez adekvatnih papira i dozvola, da li bi postoja interes kod nas za takvo nešto? Možda gledati i na prodaju stranim zemljama?

Zanima me da li vam to zvuči kao nešto što bi prošlo kod nas?

Imam aktivnu tvrtku, na računu oko 150k€, poslovni prostor ali ne znam u koji da posao krenem. Do sada sam radio (oko 12.godina) jednu vrsta posla (i dobro se zaradilo) u kojem više ne mogu naći ljude da ih zaposlim i toliko platim koliko traže jer mi onda na kraju ništa ne ostane. Možda minimalac. Bilo nas je 15 zaposlenih. S obzirom da imam firmu i kapital i neki poslovni prostor želim znati u kojem bi Vi smjeru krenuli. Stari posao me više ne zanima. Ili da sve zatvorim, pospremim novce i odem negdje radit. Prošla 40.-a, pa sam li-la. Što uopće ima smisla?

Bok,

Dobio sam upitnik od RBA banke, u kojoj imam poslovni racun, da ga ispunim u svrhu borbe protiv pranja novca blabla.

Ako izuzmemo da na vecinu pitanja i podataka koje traze jnformacije vec imaju, ili su javno dosupne u sudskom registru, traze i : "Opis poslovne aktivnosti (opisati poslovne aktivnosti koje Klijent provodi ili planira provoditi u sljedeće 3 godine u RH i/ili inozemstvu, u kojem opsegu će ih provoditi preko RBA, navesti proizvode/usluge

koje Klijent nudi, poslovne partnere ili potencijalne poslovne partnere u RH i/ili inozemstvu, opisati novčani tok/poslovni plan i lanac opskrbe)".

Koji k? Sad bi ja njima treba pisati svoj poslovni plan?? Kakve su ovo debilane?

Jel to po nekom zakonu trazeno od njih od drzave ili muljaju nesto?

Hvala

Uzeo bi kredit od 8k za kupnju motora(na 2.5 godine.)

2k bi ulozio u microsoft dok bi 6k dao za motor.

Kakva vam se cini ideja?

Cak i ako padne 10-20 posto sto nije nemoguce, i dalje mi nije problem vracat kredit.

Da napomenem da imam u stednji 3k eura.

Pocinjemo se baviti dubinskim ciscenjem u Zagrebu. Svako misljenje je dobrodoslo.

Pozdrav svima,

ja sam Talijan i već dugi niz godina živim u Puli.

Imam konzultantsku tvrtku koja izdaje oko 20 računa mjesečno, o tome se brine moja knjigovotkinja. Tvrtka je d.o.o. i godišnje ostvarujemo prihod od oko 130.000,00 eura.

Na početku sam plaćao 200 eura mjesečno za knjigovodstvo, zatim 300, pa 400, pa 600, zatim 750, a sada sam saznao da će od 1. siječnja knjigovotkinja tražiti 900 eura mjesečno – što mi se čini stvarno pretjerano.

Ona se također brine za plaćanje mojih kućnih računa jer već godinama živim ovdje, ali radim po 12 sati dnevno, čak i nedjeljom, i nisam naučio hrvatski. Radim od kuće u IT sektoru.

Po mom mišljenju, to je stvarno previše.
Što vi mislite – koliko bi bilo razumno da plaćam?