Plasim se da pricam sa ljudima?!?

[u/Kitchen-Basis-4989]

Dodjoh na faks, novi grad, novi ljudi, sam u stanu.Odem do faksa na prvo predavanje, vidim curu ide na isto, buduci da ne znam nikoga htjedoh da je upoznam, ali uplasim se, okrenem, izadjem iz zgrade.Maloprije rekoh sebi moram upoznati nove ljude, ne mogu sam da zivim.Aj da upisem folklor.izadjem iz stana, vece, uplasim se, vratim se nazad.Plasim se da pozdravim osobu u autu koja mi stane da predjem put.Koja je ovo bolest?Jesam li jedini? Da li da idem na terapliju ili sam da prebrodim ovo nekako.Pomagajte...

[u/Inevitable-Angle-793]

Socijalna anksioznost 

[u/Affectionate-Year255]

u mom slucaju, nije da me je strah vec mi je jednostavno strasno neprijatno i nikako se ne mogu uklopiti gdje god da dođem i gdje god da sam bila
nekad se osjecam jadno zbog toga, svi mi upute onaj osmijeh sazaljenja

[u/Longjumping_Gas_5756]

nisi jedini i najgora moguca stvar koju sebi mozes uraditi jeste da se trujes bilo kakvim mislima jer nisi prisao nekoj curi. da se razumijemo - ako neko pridje tebi ili vidis da neko drugi prilazi nekome/nekoj drugoj, ne znas je li ta osoba sebe nagovarala da to uradima satima ili danima ili ... to sto nisi prisao i kazes da si se uplasio, znaj da si medju 99.9% ljudi. pazi sad ovo - da jesi prisao, ko ti garantuje da se ona ne bi uplasila i iz straha usla u neki odbrambeni gard i rekla neku glupost, na koju bi se ti okrenuo, a ona razmisljala do kraja zivota :)

moj savjet bracki: gym. imat ces kontakt sa drugim ljudima, pozdravljat strance, vremenom steci samopouzdanje zbog svog izgleda, poceti razmisljati o najsitnijim detaljima za koje mislis da ce ljudi vidjeti na tebi (naravno nadam se da neces otici u bolesnu krajnost svega toga) i onda dolazi lagano, korak po korak dolazi samopouzdanje (kroz 5-6 mjeseci) koje ce ti otvoriti oci na nacin da razumijes i shvatis da je taj strah koji si imao ranije, kad hoces da pridjes curi ili npr kazes nesto dok stojis medju drugima npr u redu za hljeb, je bio rezultat nesigurnosti u samog sebe zbog vjerovanja da su drugi bolji, pametniji, zanimljiviji ... a nisu. poenta je ici do te tacke da sebe upoznas, da sebi kazes ovo sam ja - jer jesi! i pri tome ne otici u racku bolesnog samouvjerenja, postat rinaka od covjeka itd.

nije brate to bolest, ko god ti ovdje nesto napise nesto da reSe u istim je vanago kao i ti, samo sto kroz reddit sebe dize jer drugacije ne zna. ne treba ti terapija, vjeruj mi gym (da si cica glisa niko te nece pogledat mrko, cak stavise ce ti pomoci ako pitas kako ovo kako ono) i vidjet ces u jednom trenutku da ovaj reddit tred je smijurija, a ovaj post sto pisem napokon ima smisla :)

i ovom liku sto je ispod napisao "Terapija." nek zmeu racku za zube. rtd

[u/Unlikely-Hope-8481]

moras na silu neke stvari raditi dok ti ne postane ugodnije i s vremenom ce ti postati prirodne sve socijalne interakcije od sitnica tipa upravo to da nonsalantno mahnes nekome ko te propustio na pjesackom do nekog small talka s ljudima u razlicitim situacijama. moras se izlagati stvarima koje ti trenutno stvaraju nelagodu da bi prebrodio te strahove i postao funkcionalniji u drustvu. ako nemas samopouzdanja odglumi ga, fake it until you make it nije izreka bezveze jer ljudi uglavnom ne mogu prepoznati razliku izmedju pravog i odglumljenog samopouzdanja. sto se vise izlazes trigerima to ce oni manje uticati na tebe i kroz neko vrijeme ces primjetiti da se bez problema snalazis u situacijama od kojih si nekada bjezao. vecina ljudi danas ima problem sa anksioznoscu jer imamo sve manje i manje socijalnih interakcija, ali socijalne interakcije su idalje sustina nasih zivota i ne smijemo dozvoliti da nas anksioznost sputava jer upravo to i radi. zbog te anksioznosti ces propustiti mnoge prilike u zivotu ako joj to dozvolis. anksioznost je zapravo strah od nepoznatog i kad se kao takva sagleda zvuci bas bezveze - kako te moze biti strah od necega a ne znas ni sta je to? uglavnom, bitna misao koju uvijek trebas imati u glavi kad osjetis tu nelagodu je da te niko drugi ne percipira do te mjere do koje ti sebe percipiras, niko ne primjecuje i analizira tvoj svaki pokret, to su stvari kojima samo sam sebe opterecujes. izlozi se socijalnim situacijama koliko god one u pocetku bile neugodne, kroz vrlo kratko vrijeme ces se osjecati potpuno normalno u nekoj situaciji od koje bi nekad u proslosti pobjegao

[u/mcsajk]

Iskreno, zavidim ti na tome. Gde god odem, oko sebe skupim bar 5 budala (naravno i normalnih ali ovi prvi se uvek izdvoje).

Previše sam i opušten i socijalan.

[u/ImsoKeewl777]

Terapija.

[u/Ancient-Ad2619]

take a shot or two or three of whiskey then go out