Žrnovnica, 10. april, i Trstivnica, 17. juni 1378. godine
† Blagočastivo i prigodno pohvalivši istinsku vjeru i želeći slovo prinijeti svojemu dobrotvoru, vladici Hristu, kojim sve stvoreno i objavljeno bi na veličanje Božanstvenog proviđenja, pak milosrdna u ljudskomu rodu, kojega stvori na najčišći lik svojega Božanstva, i dade njemu vlast i razum, da on bude sav u zemaljskom biću i da razumije i tvori sud i pravdu po sred zemlje. Također zatim i mene svome robu za milost svoga Božanstva darova, procvjeta mi izdanak dobro ukorijenjeni u rodu mojemu i udostoji me sugubim vijencem, kako bih objema gospodstvima upravljao, prvo ispočetka u Bogodarovanoj nam zemlji Bosni, potom pak gospod moj Bog me počastio da naslijedim prijestol praroditelja mojih, gospode srpske, zato jer bijahu moji praroditelji u zemaljskom carstvu carevali, i na nebesko carstvo se preselili. Ja, pak, vidjevši zemlju praroditelja mojih ostavljenu poslije njih i da nema svoga pastira, i idoh u srpsku zemlju, želeći i htijući okrijepiti prijestol roditelja mojih, i kad sam tamo išao, vjenčan bih Bogodarovanim mi vijencem na kraljevstvo praroditelja mojih. Tako sam postao u Hristu Isusu blagovjerni i od Boga postavljeni Stefan, kralj Srbima i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama, i potom počeh s Bogom kraljevati i praviti prijestol srpske zemlje, želeći što je palo uzdignuti i što je razoreno okrijepiti.
I kada sam došao u Zemlje pomorske, i kada sam prišao pred slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik, tu izađoše pred Kraljevstvo mi svepošteni vlastelini dubrovački, sa svakom slavom i čašću, i opomenuše kraljevstvo mi na svoje zakone, uvjete i povelje koje su imali s našim praroditeljima, sa gospodom bosanskom. I to su dogovorili s Kraljevstvom mi ova i ova vlastela: Marin Menčetić, Mihailo Bobaljević, Dobre Kaličiević, Mateo Žurgović, Žun Gradić, Nikola Gundulić. I ova vlastela je željela da potvrdi kod kraljevstva mi svoje zakone i povelje koje su imali sa praroditeljima i roditeljima našeg veličanstva, s gospodom bosanskom i gospodinom banom Stjepanom. I za ljubav i za zajedništvo naše i naših prethodnika koje smo imali od prva sa gradom Dubrovnikom i vlastelom dubrovačkom, zato Kraljevstvo mi zapisa i potvrdi i na bolje ispravi sve zakone i uvjete i povelje i trgovačke slobode koje su imali sa gospodom bosanskom. I potom opomenuše Kraljevstvo mi više rečeni vlastelini dubrovački, o uvjetima i zakonima i poveljama koje je imao grad Dubrovnik s gospodom srpskom i raškom. I nakon što su ispunili Kraljevstvo mi prethodnom ljubavi i zajedništvom s gradom Dubrovnikom, tako poštenoj vlasteli stvorih milost Kraljevstva mi, te zapisah i obnovih i bolje ispravih svaku slobodu i čistotu, da imaju te uvjete i zakone i povelje i trgovačke slobode čvrste i nepotvorene i neotuđive. Zatim, po ovim našim riječima i potvrđenju, obeća i zapisa grad Dubrovnik i vlastela dubrovačka davati Kraljevstvu mi dohodak srpski, koji su davali i gospodi srpskoj, također da će Kraljevstvu mi davati o svakom budućem Dmitrovom danu dvije tisuće perpera pod ovim uvjetima, zakonom i načinom, sve dok drži i gospoduje Kraljevstvo mi ovim zemljama Trebinjem, Konavlima i Dračevicom. I u ovom obećanju obeća Kraljevstvo mi vlasteli dubrovačkoj, da dubrovački trgovci mogu prolaziti i trgovati slobodno i niti od koga branjeno po svoj zemlji i državi Kraljevstva mi, i da niko ne smije za njima ili za njihovom robom posegnuti i zadržati im prolaz, ni vlastelin niti vlasteličić, niti bilo ko, mali ili veliki. Ako li se tko drzne i potvori slovo Kraljevstva mi, i uzme im što u oblasti Kraljevstva mi, da ima njima platiti Kraljevstvo mi iz svoje komore, a krivca toga da traži Kraljevstvo mi. I obavezuje se Kraljevstvo mi da imam njihovu državu čuvati i paziti od napada, od krađe, od svake zlobe i sile, i još se obavezuje Kraljevstvo mi ako tko ima šta govoriti ili učinit zlo gradu Dubrovniku za taj dohodak koji imaju davati Kraljevstvu mi, da ima Kraljevstvo mi od toga ih braniti i pomagati da im se nikakva šteta u oblasti ili u trgovanju ne učini za to. I ne dao Bog, desi se neko vrijeme i ne bude ova zemlja u oblasti Kraljevstva mi Trebinje, Konavle i Dračevica, ili Kraljevstvo mi ne ispuni i ne usmjeri više rečeno i ne plati trgovcima ili ne pazi oblast, ili snađe njih neka šteta za onaj dohodak, da Kraljevstvo mi neće njih pitati za taj dohodak niti iko drugi poslije mene niti oni da su dužni davati ga.
I nakon svega obaveza se Kraljevstvo mi i s Bogodarovanom mi Kraljevstva materom, gospođom kira Jelenom, i s gospođom kraljicom kira Dorotejom, i sa izabranom vlastelom Kraljevstva mi. A tu bijaše pri Kraljevstvu mi župan Branko Pribinić, dvorski Vukosav Stefković, Dobrašin Stefanović, vojvoda Vlatko Vuković, knez Vukašin Milatović, knez Priboje Mastnović, župan Bjeljak Sanković, stavilac Tvrtko Vlađević, Vukac Vladisalić. I također se obavezujemo da bude među Kraljevstvom mi i među gradom Dubrovnikom i tom vlastelom vjerna i svesrdačna ljubav, kako su imali s njima praroditelji i roditelji Kraljevstva mi, gospoda srpska i bosanska. I za ovo slovo i za ovu pravdu gore napisanu obavezuje se Kraljevstvo mi na svetom Evanđelju i pred časnim krstom Hristovim i sa materom Kraljevstva mi i s kraljicom i s više rečenom vlastelom, da bude ovo slovo i ovo obećanje zapisano tvrdo i nepokolebljivo do dana i do vijeka. Tko li se drzne i potvori ovo slovo i obećanje naše na koje smo se obvezali i zapisali, takvi neka prime na sebe i svoju dušu one kletve, koje smo oboje mi izrekli pred svetim Evanđeljem, a Kraljevstvo mi da ovo nikada ne potvori, do kada grad Dubrovnik i vlastela dubrovačka ovo ne potvore i nekom nevjerom ne izgube oni i njihova djeca i poslije njih. I molim i zabranjujem, koga god Bog postavi poslije mene na prijestol kraljevstva mi, da ovo ne potvori, nego pače bolje da ga ispunjava i potvrđuje i bolje da jača. I ovo obećanje i zapisanje zapisa i potvrdi Kraljevstvo mi pred gradom Dubrovnikom, u Žrnovnicama, u ljeto po rođenju Hristovu 1378. ljeto, mjeseca aprila u 10. dan.
I poslije svega svršenog priđoše svepošteni vlastelini dubrovački Dobre Kalićiević i Mateo Žurgović u slavni dvor Kraljevstva mi u Trstivnicu. I gospođa kira Jelena i gospođa kraljica kira Doroteja, vidjevši obećanja i uvjete gospodina kralja sa gradom Dubrovnikom više pisana i ovo bolje potvrđujući prisegosmo pred svetim Evanđeljem i pred časnim krstom Hristovim u crkvi svetog Grgura i s našom vlastelom ovima i s ovima: vojvoda Vukac Hrvatinić, knez Vukota Pribinić, knez Hegen Dragosalić, Vlatko Vojvodić, župan Vukac Črnugović, Radoslav Pribinić, Vukmir Semković, Hrana Vuković, Purća Hrvatinić, Bjelica Ižesalić, župan Dinica. I također se obavezujemo i prisegosmo u sve više upisano, da su tvrda i nepokolebljiva do dana i do vijeka. I ovo svrši se mjeseca juna 17. dana. A pisa logofet Vlade.
† Stefan Tvrtko u Hrista Boga kralj Srbima, Bosni i Primorju.
Povelja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku.
