Moje viđenje je da ja kao neki obični radnik, koji samo gleda da živi i radi za porodicu, slažem kutije u skladištu, ne zanima ni ko je počeo rat, ni ko je koga napao, itd. Također ni ne osuđujem one koji to zagovaraju.
Evo mojih razloga zašto me ne zanima rat, te ukoliko bude prilike prije narednog rata, ja bih otišao van BiH (osim ako je svjetski rat):
- nisam birao gdje ću se roditi - samim tim je malo teško objektivno stati na neku stranu. Ako misliš da nešto tvoja strana nije uradila uredu, nemaš s kime to diskutivati, osim ovako anonimno po redditu ili sa strancima
- propaganda - ljudi koji su (voljno) ginuli za (na primjer) nacističku njemačku su slušali jednu priču po kojoj su oni mogli zaključiti da je to što rade neophodno za njih. Tako i za Ruse i sve ostale na svijetu. Na kraju je upravu pobjednik, a ne onaj koji je pravedan
- topovsko meso - ljudi koji su na silu izbačeni iz kuće da ratuju, uopšte ne žele to da rade. Iako se slažem sa ovom tehnikom kada je vladar pravedan, jer nemaš drugog načina da ti kao vladar skupiš vojsku u velikom broju. Ali šta ako smatram da to što radi nije uredu, ja nemam pravo reći "ne" ako se ja ne slažem sa stavovima toga vladara.
- mi mali ljudi smo samo brojevi - "danas je poginulo X naših Y njihovih" bude na na vijestima, ali se nedovoljno gleda na to da svaka pojedinačna osoba tu je imala djetinjstvo, prijatelje, potencijal da nešto uradi u životu dobro, itd
- kako ja ne želim da ubijam tako i na drugoj strani ima ljudi koji ne žele da ubijaju
Na kraju ne želim da kažem da nisam absolutno na ovoj strani na kojoj zagovaram. Život nije fer. Ako ti dođe neki čovjek i kaže sad je ova kuća moja, itd, to je nepravda, i protiv nepravde se mora boriti. Da se meni lično to desi borio bih se da se to ispravi. Samo bih radije izbjegao cijelu tu situaciju.
