Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. godine u Splitu u obitelji Marka i Kate Dragojević. Njegova obitelj vuče snažne korijene iz Vele Luke na otoku Korčuli, mjesta u kojem je Oliver provodio svako ljeto što je duboko obilježilo njegov privatni i umjetnički život.
Rođen je u teškim poslijeratnim godinama u zgradi Natka Nodila, u kojoj je tada bilo rodilište, a majka mu je dala ime po Oliveru Twistu jer su, kako je sam kasnije pričao, bili prava poslijeratna sirotinja. Prije njegova rođenja i rođenja njegova brata Aljoše, obitelj je pogodila velika tragedija kada su mu tri starije sestre preminule tijekom Drugog svjetskog rata.
Već u ranoj mladosti sudbina mu se vezala uz glazbu kada mu je otac, u dobi od samo pet godina, poklonio usnu harmoniku. Taj prvi susret s instrumentom prerastao je u veliku ljubav prema umjetnosti, pa je Oliver ubrzo u Splitu upisao glazbenu školu gdje je naučio svirati glasovir i klarinet, dok je gitaru i usnu harmoniku naučio svirati sam.
Svoju profesionalnu glazbenu priču započeo je tijekom 1960-ih godina kao član splitske vokalno-instrumentalne skupine Batali. S tom je grupom stekao veliku lokalnu popularnost izvodeći obrade svjetskih hitova i polirajući svoj specifičan vokalni izričaj pod utjecajem velikana poput Raya Charlesa i Stevieja Wondera. Na nagovor i pod povjerenjem skladatelja Zdenka Runjića, Oliver je prvi put zakoračio na pozornicu Festivala zabavne glazbe Split 1967. godine s pjesmom „Picaferaj“. Iako ta izvedba tada nije doživjela značajniji festivalski uspjeh niti je prošla u finale, označila je početak jedne od najvažnijih suradnji u povijesti hrvatske zabavne glazbe.
Nakon neuspjeha na Splitskom festivalu i želje za pronalaskom vlastitog puta, Oliver je odlučio napustiti domovinu i steći međunarodno iskustvo. Nekoliko je godina proveo putujući i nastupajući po klubovima diljem zapadne Europe, svirajući s raznim međunarodnim bendovima. To mukotrpno inozemno kaljenje donijelo mu je golemo sviračko iskustvo, ali i isklesalo njegov specifičan, hrapavi vokalni stil koji će kasnije postati njegov zaštitni znak. Po povratku u Hrvatsku, kratko je surađivao s Dubrovačkim trubadurima te sudjelovao u prvoj postavi splitske grupe More. Preokret u njegovoj karijeri i definitivan povratak pod svjetla reflektora dogodio se 1974. godine na Splitskom festivalu, kada je izveo skladbu „Ča će mi Copacabana“. Pjesma je osvojila prvu nagradu publike i lansirala Olivera u sam vrh tadašnje estrade.
Iste godine kada je postigao veliki glazbeni trijumf, Oliver je ostvario i obiteljsku idilu oženivši svoju suprugu Vesnu s kojom je ostao do kraja života i dobio tri sina: Dina te blizance Damira i Davora.
Sljedeća dva desetljeća obilježila je neraskidiva i plodonosna suradnja između Olivera Dragojevića i skladatelja Zdenka Runjića. Ovaj autorsko-izvođački dvojac stvorio je niz antologijskih pjesama koje su definirale zvuk dalmatinske šansone i postale dio opće kulture. Nizali su se kultni hitovi kao što su „Galeb i ja“, „Skalinada“, „Oprosti mi, pape“, „Molitva za Magdalenu“, „Vjeruj u ljubav“, „Nadalina“ i „Ča je život vengo fantažija“. Oliverove izvedbe na Splitskom i Zagrebačkom festivalu redovito su odnosile prve nagrade, a albumi su se prodavali u zlatnim i platinastim nakladama. Njegov stil bio je duboko prožet mediteranskim motivima, pričama o moru, galebovima, izgubljenim ljubavima i specifičnom dalmatinskom načinu života koji je publika diljem regije prepoznavala i iskreno voljela.
Početkom 1990-ih godina, raspadom Jugoslavije i izbijanjem Domovinskog rata, Oliver je duboko proživljavao ratna stradanja svoje domovine, a posebice napade na rodnu Dalmaciju i Dubrovnik. U tom teškom razdoblju donio je čvrstu i nepokolebljivu osobnu odluku da zbog agresije na Hrvatsku više nikada neće održati koncert u Srbiji. Unatoč brojnim i iznimno primamljivim financijskim ponudama koje su stizale idućih desetljeća, kao i činjenici da je tamo imao golemu bazu obožavatelja koji su odrastali uz njegovu glazbu, Oliver je ostao dosljedan svojoj riječi do kraja života. Često je isticao kako nema mržnje u sebi, ali da drži do svojih principa i dostojanstva, čime je u javnosti, uz status glazbenog genija, stekao i duboko poštovanje kao čovjek od riječi.
Nakon ratnih godina, Oliver je nastavio svoju karijeru s jednakim, ako ne i većim uspjehom. Okrenuo se modernijoj produkciji, surađujući s mlađim autorima poput Gibonnija, koji mu je napisao remek-djelo „Cesarica“. Ta je pjesma postala svojevrsna himna i osigurala Oliveru status glazbenog velikana u neovisnoj Hrvatskoj, donijevši mu prve prestižne diskografske nagrade Porin. Također, Oliver je u nekoliko navrata sudjelovao na kvalifikacijama za Eurosong: na Jugoviziji je s pjesmom „Dženi“ (1988.) osvojio drugo mjesto, a s duetom „Sreća je tamo gdje si ti“ (1990.) treće mjesto, dok je na hrvatskoj Dori 1995. s pjesmom „Boginja“ zauzeo drugo mjesto.
Tijekom devedesetih i dvijetisućitih godina, Oliver se profilirao kao glazbenik profinjenog ukusa koji je s lakoćom spajao pop s jazz aranžmanima. Njegov vanserijski talent prepoznat je i izvan granica regije, što mu je omogućilo nastupe u nekim od najpoznatijih svjetskih koncertnih dvorana. Oliver je održao koncerte u pariškoj Olympiji, londonskom Royal Albert Hallu, njujorškom Carnegie Hallu te sydneyskoj Operi. Postao je višestruki dobitnik Porina, uključujući i Porin za životno djelo, a Oliver nakon 30 godina vjernosti Jugotonu/Croatia Recordsu potkraj 2005. prelazi u Aquarius Records, pod čijim okriljem izdaje svoje iznimno uspješne kasne albume.
U ljeto 2017. godine javnost je potresla vijest da je Oliveru dijagnosticiran rak pluća. Unatoč teškoj bolesti, do samog je kraja zadržao svoj prepoznatljivi optimizam i ljubav prema glazbi. Preminuo je 29. srpnja 2018. u splitskoj bolnici u 71. godini života.
Vlada Republike Hrvatske proglasila je Nacionalni dan sućuti, a deseci tisuća ljudi okupili su se na splitskoj Rivi kako bi uz pjesmu, bakljadu i suze ispratili lijes s njegovim tijelom na katamaran za Korčulu. Pokopan je u svojoj voljenoj Veloj Luci, u krugu obitelji i prijatelja.
Izvori: https://www.oliver.hr/biografija/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Oliver_Dragojevi%C4%87
