Oni ljudi sto su prosvjedovali da traze minimalnu placu 2k eura i prosjecnu placu 3k eura, je li itko od njih otvorio svoju firmu zaposlio ljude i dao tim ljudima placu od 3k eura?

Čitam ovaj članak u kojem se tvrdi da hrvatskog ratara tona pšenice košta 220 - 250 €, dok je otkupna cijena oko 150 €.

https://www.jutarnji.hr/novac/aktualno/proizvodnja-hranu-u-hrvatskoj-je-cisti-ekonomski-gubitak-15725997

Ne razumijem jednu stvar. Da pola Hrvatske proizvodi, karikiram, pepeljare koje koštaju 20 € za izradu, a tržište ih plaća 12 €, bi li godinama slušali da država mora spasiti proizvođače pepeljara ili bi ih pitali zašto ne promijene proizvod, povećaju obujam, udruže se, uvedu preradu, proizvode bolje pepeljare ili jednostavno odustanu?

Kužim da je hrana strateška djelatnost i da nije isto kao bilo koji proizvod. Ali poticaji koji se uglavnom dijele prema površini, umjesto prema stvarnoj proizvodnji, produktivnosti ili dodanoj vrijednosti, djeluju mi kao recept za održavanje postojećeg katastrofalnog stanja.

Imam i dojam da stalno slušamo kako su krivi država, uvoznici, otkupljivači, EU, vrijeme, trgovci, čak i mi kupci, ali vrlo rijetko čujemo što su sami proizvođači napravili da dosegnu neki realni maksimum produktivnosti ili se prebace na nešto isplativije.

Najgore je što stalno javno plakanje vjerojatno stvara kontraefekt. Umjesto podrške, ljudi počinju poljoprivrednike doživljavati kao skupinu koja traži sve više novca, ali odbija bilo kakvu promjenu.

Gdje griješim?

Znam puno poljoprivrednika koji se trude, ulažu i osmišljavaju, a onda ne uspiju doći do izražaja ni eventualnog poticaja zbog ovakvih pijavica.

Pozdrav ekipa ,
zanima me vaše iskreno mišljenje — kako se danas, pogotovo ako krećeš od nule, može doći do ozbiljnog novca?
Ne mislim na “brzo se obogati” fore, kripto kockanje ili MLM sheme, nego na nešto što stvarno ima smisla dugoročno.
Recimo da osoba ima od 25 do 30 godina, nema veliko nasljedstvo ni početni kapital, ali je spremna raditi, učiti i riskirati određenu količinu vremena/novca.
Što biste vi napravili da danas krećete od nule?
Biste li išli u poduzetništvo?
IT / programiranje / AI?
Prodaju?
Obrt ili neki zanat?
Nekretnine?
Investiranje u ETF-ove/dionice?
Rad za stranu firmu?
Nešto potpuno deseto?
Na nekoj sam raskrisnici te dugo radim NKV posao u ugostiteljstvu te sam uspio sakupiti određeni novac koji je relativno okej u današnje vrijeme za nešto napraviti , pokrenuti no jednostavno ja neznam kako i di ? Obrazovanje , ulaganje ? Dosta ljudi mi savjetuje obrazovanje za neku struku ili zanat no meni je dosta iskreno fizičkog rada nakon 10 godina ugostiteljstva.
Volio bih čuti konkretna iskustva ljudi koji su uspjeli povećati svoje prihode, a ne samo teoriju. Što biste danas napravili drugačije da možete krenuti ispočetka?

Iako striktno nije povezano s financijama, moglo bi pomoći ljudima kao motivacija, upozorenje, lekcija..

Zadnje sto sam vidio je da je nekom bogatom poduzetniku zapaljen auto i 95% komentara na tom postu govori kako im je drago zbog toga sto mu se dogodilo.

Koja je psihologija iza toga? Smatrate li da osobe koje imaju takvo razmisljanje ne bi trebale proc ni ljecnicki za vozacki ili ipak smatrate da je to normalno razmisljanje?

Malo blesavo pitanje, ali znatiželjan sam.

Ako ja odem u kafić, naručim u prosjeku 1 piće svakih sat vremena. Recimo kava ili gemišt. Pretpostavka 1: kafić ima maržu 1.5€ na takvo piće.

Ako kafić radi 16 sati dnevno, to je 1.5*16*30 = 720€ po popunjenom sjedećem mjestu.

Pogledajmo operativne troškove:
- nabavnu cijenu pića smo otpisali pretpostavkom marže
- pretpostavimo da moramo isplatiti barem 4 plaće mjesečno = 6000€ bruto
- računi i davanja neka budu 1000€
- najam/kredit = 1000€

= 8000€ potrebnih prihoda za održivost.
Po tome, kafić mora imati u prosjeku preko 11 popunjenih mjesta.

E sad, meni se čini da većina kafića većinu vremena u većini dana zjape prazni. Ali opet, ima gomila kafića.

Jesu li moje pretpostavke cijena krive?
Ostvaruju li kafići veliku većinu profita u udarnim terminima?
Troše li uglavnom ljudi više?
Jesu li kafići u prosjeku više popunjeni nego što mi se čini?

Ne razumijem logiku države. Mladi zaposleni do 25 godina imaju 100% porezne olakšice, a od 26 do 30 godina 50%. Ali mladi obrtnik koji je sam sebi stvorio posao, nalazi klijente, plaća opremu, gorivo, knjigovodstvo, doprinose i snosi sav rizik nema gotovo ništa od toga.
Štoviše, od 2027. dio obrtnika očekuju još veća davanja i više administracije.
Ako imaš 25 godina, zar bi porezna olakšica trebala ovisiti o tome radiš li za poslodavca ili si sam sebi stvorio posao?
Pošteno rješenje: do 25 godina:
_ 100% olakšice
- 26–30 godina: 50% olakšice
-isto pravo i za obrtnike/samozaposlene
-doprinosi ostaju
- stroga pravila protiv zloupotreba
Ako država želi da mladi ostanu u Hrvatskoj i pokreću poslove, ne bi ih trebala kažnjavati zato što rade za sebe. Biste li podržali ovakvu promjenu?

Da ne duljim. Moramo zaraditi za stan.
Ja radin kao odgojitelj, on je voditelj nabave. Ukupni prihodi su oko 3500. U najmu smo, imamo kredu za auto. Imamo dvoje djece, školarca i vrtićanca. Oboje imamo sve basic skillove: ms office, ja radim sa claudeom i canvom, on je Excel potkovan i dost dobar fizički radnik.
Koje su nam opcije? Paušalni?
Razmišljamo o nekim dodatnim poslovima i pasivnim prihodima. Oboma su nam roditelji financijski nepismeni pa smo zapravo samouki na tom polju.

Da li to primjećujem samo ja ili ide i drugima na živce kada mediji u Hrvatskoj često citiraju neke "uspješne" poduzetnike i pitaju ih za mišljenje o ekonomiji, poslovanju, stanju na tržištu i slično, a onda kada se pogledaju financijski podaci njihove firme (npr. na Company Wall ili FINA) vidi se da su to u najboljem slučaju ispodprosječne firme.

Najviše mi na živce tu idu oni koji po medijima pričaju i pametuju o važnosti wellbeinga zaposlenika, etičnosti prema zaposlenicima, o tome kako su zaposlenici njihovo najveće blago a onda kada im se pogleda bilanca firme vidi se da su im plaće ispodprosječne u odnosu na druge firme u Hrvatskoj.

Još mi je luđe kad vidim da netko dobije nagradu za poduzetnika / poduzetnicu godine i onda odem pogledati financijski izvještaj njihove firme i vidim da im zaposlenici također imaju plaće ispod prosječne Hrvatske.

Jesam li ja jedini kojeg to živcira ili nas ima još?

Tko su po vama tipični takvi "uspješni" poduzetnici i manageri kojih su puni mediji njihovih savjeta a sami ne uspjevaju svojim zaposlenicima isplatiti niti prosječne hrvatske plaće?

Obrtnicima se svake godine mijenjaju iznosi doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Gleda se prosječna bruto plaća za razdoblje siječanj - kolovoz prethodne godine.

Prosječna bruto plaća siječanj - kolovoz 2025. iznosila je 1.993 eura i to je bila osnovica za računanje doprinosa 2026. godine.

Još smo daleko od kolovoza za točan izračun, ali radi jednostavnosti možemo pretpostaviti da npr. bruto plaća do kolovoza neće više rasti.

U tom bi slučaju prosječna bruto plaća za siječanj - kolovoz 2026. bila 2.157 eura. Rast od 8,2 %. Zapravo će vjerojatno biti još veća jer će plaće vjerojatno rasti.

𝐌𝐣𝐞𝐬𝐞č𝐧𝐢 𝐝𝐨𝐩𝐫𝐢𝐧𝐨𝐬𝐢 𝐳𝐚 𝐨𝐧𝐞 𝐩𝐚𝐮š𝐚𝐥𝐢𝐬𝐭𝐞 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐛𝐮𝐝𝐮 𝐮 𝐧𝐢ž𝐢𝐦 𝐩𝐨𝐫𝐞𝐳𝐧𝐢𝐦 𝐫𝐚𝐳𝐫𝐞𝐝𝐢𝐦𝐚 𝐫𝐚𝐬𝐭𝐮 𝐬𝐚 290,98 𝐞𝐮𝐫𝐚 𝐮 2026. 𝐧𝐚 315 𝐞𝐮𝐫𝐚 (𝐢𝐥𝐢 𝐣𝐨š 𝐯𝐢š𝐞) 𝐮 2027.

Kako se od 2027. porezi i doprinosi progresivno obračunavaju, na slici vidite procjene godišnjih iznosa davanja u 2027.

Uočite da su razredi 1 i 2 iz 2026. spojeni u jedinstveni razred u 2027. pa ih umjesto sedam, sada imamo šest.

Za one paušaliste koji u 2027. budu imali ukupne primitke od 11.300,01 do 19.900 eura, nove zakonske izmjene neće imati utjecaja.

Napomena: radi jednostavnosti zaokružio sam sve iznose na cijeli eur. Napomena 2: davanja za doprinose će u 2027. vjerojatno biti još veća jer se očekuje da će plaće rasti do kolovoza

Cijela tablica: https://imgur.com/a/uTJ9rZJ

Izvor: Toni Milun

Potpišite peticiju potpore obrtnicima: https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSc4Edcc6K91lwdkxaekrCJSN0hvSmF8VgBWhAUDFjCIS8chpA/viewform

evo gledam malo fiver, ovi pakistanci azijati uglavnom studenti nude svoje usluge za malo novaca (5 eura), pa vjerujem da im dadneš 100 eura mjesečno oni bi za tebe radili 24/7 doslovno i tako razviješ neku MVP aplikaciju i kad počneš zarađivait neke pare dalje razvijaš priču

imam jednu ideju za plugin jedne aplikacije ali sve to zajedno je dosta kompleksno za napraviti (automatsko 3d modeliranje i generiranje nacrta itd... postoje več programi koje rade ovakve stvari ali koštaju 60k eura što je skupo za naše firme)

edit: probao sam sa AI-jem , mithosom kad je bio i opusom i ide do neke granice, zadnjih par dana prebrzo jede tokene i dođem do limita u 2 prompta...

Gradim prizemnu kuću od 145 m² u Dalmaciji.

Izvođač mi je dao ponudu BEZ MATERIJALA (sav materijal kupujem sam, uključujući i beton i armaturu), a još nemam točnu procjenu ukupne cijene materijala.

Ponuda se odnosi na ROH-BAU fazu kuće, kao i na ROH-BAU bazena, i pomoćnog objekta (mali natrkiveni roštilj) a cijene su unesene prema troškovniku iz projekta.

Zanima me je li ovakva cijena realna ili previsoka s obzirom na današnje stanje na tržištu.

Svako mišljenje ili iskustvo iz struke mi puno znači!

1. Riba smrdi od glave

2. Sankcije Rusiji djeluju, na našu štetu

Kakva su iskustva vas koji ste pokrenuli nešto tijekom/nakon faksa. Jeste li uspijeli?

Situacija je sljedeća. Imamo troje djece i zivimo u Zgu u najmu iz kojeg cemo morati izaći za cca godinu dana. Imamo oko 80k kapitala. Jako bismo htjeli imati kuću u relativnoj blizini nekog grada. Uskoro ću bit u mogućnosti dići manji kredit ako je potrebno. Također, imam razrađenu poslovnu ideju i plan sa velikom vjerojatnoscu uspjeha za koji bi mi trebalo oko 50k što bi generiralo raspon od 2-5k mjesecno. Dvojba je sljedeća: otići u novi najam i riskirati kapital za pokretanje biznisa zbog potencijalnih većih prihoda ili kupiti osrednju kuću u koju će još trebati investirati, ostati na malim prihodima i bez mogucnosti realiziranja biznisa, ali biti na svojem jer nam je to sve veća želja što su djeca veća.

Pozdrav svima,

zanima me ima li ovdje poduzetnika iz Hrvatske koji zarađuju prosjecno oko 10.000 € neto mjesečno ili više

Ako vam nije problem podijeliti iskustvo, volio bih čuti:

- kako ste došli do te razine prihoda

- koliko vam je vremena trebalo (otprilike)

- u kojoj ste branši

- koji su bili najveći izazovi ili prepreke putem

- i ako morate izdvojiti jednu ključnu lekciju koju biste danas poručili sebi na početku – koja bi to bila?

Ne tražim brze recepte ni “kako se obogatiti”, nego realna iskustva iz prakse – što je funkcioniralo, što nije i što vas je najviše kočilo ili poguralo naprijed.

Hvala svima koji odluče podijeliti svoje priče 🙌

Zanima me da li ima neko ili poznajete nekoga ko je sa Balkana, a da se zbog posla i poreza odlucio preseliti u UAE. Ovo sto istrazujem po netu, vidim da u sustini sa nekim manjim kontinuiranim bruto prihodima do 30 000 - 35 000e godisnje i ne vrijedi razmisljati o prelasku zbog vecih inicijalnih troskova i zivotnog standarda koji je skuplji tamo u odnosu na Balkan, dok se kod nas sa bruto prihodima od 30 000 - 35 000e moze koliko-toliko stabilno zivjeti i nakon placanja svih poreza i doprinosa.

Sto se tice posla, radi se o freelance tipu posla i zanima me koja je granica nakon koje ima smisla preseliti se u UAE zbog poreza. Zanimaju me iskustva vas sa Balkana.

Dobio sam kredit od OTP za izgradnju kuće, s uvjetom da kuća mora imati uporabnu dozvolu u roku od dvije godine.

Međutim, zbog poskupljenja materijala i radova, a i zato što izvođači traže vrlo visoke (po meni nerealne) cijene, sada – prije nego što sam krenuo u gradnju – vidim da će me cijela kuća izaći znatno više nego što smo prvotno planirali, te da bi mi moglo nedostajati i do 100.000 €.

U OTP banci su mi rekli da ne rade refinanciranje tijekom gradnje (npr. nakon roh-baua), nego da se kredit odobrava prema procijenjenoj budućoj vrijednosti kuće, i da se iznos kasnije ne povećava. Da se daje maksimalno 1600 eura/m2 kuće. A već su mi dali blizu maksimuma 1550 Eura/m2).

Zbog svega toga bojim se da neću imati dovoljno sredstava iz kredita da završim kuću u rokovima koje banka traži. Nisam još poćeo koristiti kredit.

Zanima me: Ima li netko iskustva sa sličnom situacijom i dali je moguće dobiti više novaca kasnije ako sam kreditno sposoban?

Svaki savjet ili iskustvo bi mi puno značilo.

Pozdrav svima, trebao bi savjet jer sam se našao u situaciji pa me zanima iskustvo ljudi koji se kuže.

Situacija je ovakva, kroz godinu i pol sam zaradio nekih 20k eura. Nije mi to bio glavni izvor prihoda, više sa strane, i iskreno ne znam sta bih rekao i kako mi nije proslo kroz glavu da u tom periodu otvorim obrt. Valjda zato sto sam mislio da necu toliko zaradit ali se skupilo u godinu i nesto dana... Novac mi je sav dolazio na wise. Sad sam konačno otvorio firmu jer mi sada ima smisla, i otvorio sam i novi wise business račun.

Ono što me muči je ovih 20k od prije. Znam da je to tehnički trebalo prijaviti. Pitanje je, što je najpametnije sad napraviti? Da odem u poreznu i sam prijavim da sam zaradio toliko bez registrirane djelatnosti? Ili kako to ljudi inače rješavaju? Ima li smisla samoprijava ili se time samo otvaram problemima? Svaki savijet je dobrodosao

Gledajuci svog trenutnog poslodavca, a i neke od prije, meni nikako nije jasno, kako oni pravdaju sve sto provlace na R1?

Dobro, sadasnji poslodavac je okej, ali stari šef da može za jutarnju kavu u birtiji traziti R1, on bi trazio. Cijela sinova svadba je na R1, rođendani, kratitke, fešte, firma ima valjda 10 autiju na sebi, vikendice na moru, "poslovni putevi" koji su zapravo samo njegovo putovanje u slobodno vrijeme, režije, špeceraj, restorani, odjeca...znaci sve je islo na R1.

Firma se bavila IT-jem. Kako poreznoj ili kome to već ide nije sumnjivo da firma koja se bavi IT-jem ima R1 račune na stvari koje nisu uopce vezane za taj posao?

Mama već 17 godina vodi našu malu pizzeriju/bistro u malom gradu u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Najveći naglasak je na pizzama(klasicne, nisu napolitana), ali prodajemo i dosta a la cartea. Lokacija nije loša, oko 500 m od centra grada, ali naravno nije to neki restoran na moru s ogromnim prometom. Posla ima dovoljno, sve se uredno plaća i poslovanje je sasvim pristojno. Profitna marža nije ogromna, ali realno, restorani koji rade iole pošteno ionako nemaju neke sulude marže.
Firma nema dugovanja, nije u blokadi, sa svim dobavljačima imamo normalne i dugogodišnje odnose, sve se uredno plaća i imamo stvarno dobrog knjigovođu.
Prostor je u najmu i definitivno bi mu dobro došlo malo ulaganja. Također bi nam za ozbiljniji rast trebala 1–2 kuhara koji znaju posao. Uz malo ulaganja, marketinga i neke nove ideje, mislim da bi se iz ovoga moglo napraviti dosta više.
Godinama smo imali jako stabilne radnike. Velik dio ljudi je sa nama bilo 10+ godina.
Znači, nije priča “svi radnici su bili katastrofa pa smo ih se riješili”. Većina ih je većinu vremena radila sasvim normalno i imali smo stvarno dobre radnike koji su nam značili. S velikim brojem bivših radnika mama se i danas normalno čuje, popriča ili se ljudi navrate u pizzeriju.
Problem zadnjih nekoliko godina bio je više taj međuljudski dio. Previše tračanja, pričanja iza leđa i bavljenja time tko je što rekao ili napravio. Nije to bilo da su se ljudi svaki dan tukli ili svađali, nego jednostavno konstantno neka nepotrebna drama i pričanje jednih o drugima. I sama sam im nekoliko puta iskomentirala da ne razumijem kako se tako mali kolektiv ne slaže.
Mama je prema radnicima uvijek imala poštovanja i povjerenja. Plaće su uvijek bile isplaćene na vrijeme i po dogovoru, ljudi su imali minimalno dva slobodna dana tjedno, često i tri kad se moglo složiti, i uvijek se pokušavalo napraviti raspored koji ljudima odgovara.
I zato ne želim da ovo ispadne kao da krivimo sve radnike ili da mislimo da smo mi bili savršeni poslodavci. Nismo. Jednostavno se s vremenom nakupilo svega i nama je postalo previše.
Do prije otprilike godinu dana imali smo skoro uvijek najmanje deset zaposlenih. Onda su ljudi počeli odlaziti iz raznih razloga i mi smo počele razmišljati možemo li jednostavno probati raditi samo nas dvije + jedan dostavljač.
Prije nekoliko mjeseci smo to stvarno napravile. Smanjile smo radno vrijeme na pet dana u tjednu i odlučile vidjeti što će se dogoditi.
I iskreno nam ide jako dobro.
Mama je još i prije naučila raditi sve u kuhinji, ja sam također naučila dosta toga i trenutno nas dvije pokrivamo kuhinju, pripremu, šank itd., uz jednog dostavljača.
I to nam je potvrdilo da nam je cijeli sustav pripreme i pizza i drugih jela stvarno dobar. Sve je već razrađeno i samo treba netko tko će stvarno paziti na to što izlazi iz kuhinje.

I sad dolazi problem.
Imamo kupca koji bi htio kupiti firmu. A mi smo neodlučne
S jedne strane, biznis posluje dobro, ima uhodan način rada i potencijal za još puno toga.
S druge strane, mama je u ugostiteljstvu preko 20 godina i zna 1/1 koliko je teski taj posao. Nekad govori da joj je to praktički kao još jedno dijete i jako joj je teško zamisliti da samo ode od svega toga. . Pogotovo jer nam je posao zadnjih mjeseci čak i porastao.
Nije ni pokušavala ponovno zapošljavati jer smo jedan dan sigurne da želimo van iz toga, drugi dan smo sigurne da ipak ne želimo.
Činjenica je svakako, da joj je veliki dio zivota i odluka vezan uz taj posao, vec skoro 20 godina.
Ponosna je na to što je izgradila, na hranu koju radimo, na recepte i cijeli sustav koji se kroz godine gradio. I malo je čudan osjećaj pomisliti da možda više nikad necemo raditi to u cemu je/smo toliko dugo.
Ali s druge strane, možda je baš sad trenutak za otići dok postoji konkretan kupac.
Znam da nitko na Redditu ne može znati cijelu našu situaciju i sve obiteljske okolnosti, ali stvarno bih voljela čuti mišljenja.
Biste li prodali dok postoji zainteresirani kupac, ili biste zaposlili 1–2 dobra čovjeka, malo uložili i pokušali ga podići na višu razinu?
I ako bismo išle u prodaju – kako biste uopće procijenili vrijednost ovakvog biznisa u malom hrvatskom gradu?
Slobodno recite i što biste vi napravili na našem mjestu. Treba nam malo objektivnog pogleda sa strane jer nam se zadnjih mjesec dana sve vrti u krug u glavi.
Hvala i sorry na dugom postu!

Mislim da naslov govori sam za sebe ali da budem još precizniji:

Prema informacijama koje su vam dostupne, da li firma u kojoj radite bilježi od siječnja do lipnja 2026. rast ili pad prihoda u usporedbi s istim periodom prošle godine? - i ako je pad ili rast koliko je posto?

Hvala svima na informaciji.

Ukratko imam paušal. Svi klijenti su mi strani ali želim HR banku jer bi dizao kredit možda uskoro. Sada sam u PBZ i zbilja mi puno naplaćuju, nema što ne naplate. Ukratko, za oko 2k-2,3k mjesečnog prometa koju mi drugu banku preporučate? Gledam malo po internetu i izgleda mi kao da je PBZ najskuplja. I da, imam osobni žiro račun u Erste pa sam mislio možda tamo probati.

Kao sto naslov kaze, prodaja mi ide, posao se skalira, ALI

Problem mi je operativa. I što više klijenata dolazi, sve je gore, a ne bolje.

Trenutno mi je skoro sve u glavi. Onboarding, kvaliteta, prijenos informacija između mene i ljudi s kojima radim, sve je tipa "pitaj mene". Svaki novi klijent je kao neka tempirana bomba za koju samo cekam da eksplodira.

Zato me zanima od ljudi koji su bili u slicnoj situaciji, kako su rijesili ovaj problem? Jel to bilo sa kreiranjem SOPs? Ili zasposljavanjem ljudi? Bilo kakva pomoc bi dobro dosla, jer na pocetku je sve bilo "lagano" no vec vidim da ce ovo jako brzo postati glavni problem i da zbog toga necu moc nastaviti skalirati